Srednja škola Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica

Ivan Aralica rođen je u 1930. u Promini u dalmatinskom zaleđu. Radio je kao učitelj, upravitelj i ravnatelj u školama Dalmatinske zagore, a od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60-tih i početkom 70-tih godina. Sudionik je »hrvatskog proljeća«, a kad je ono ugušeno potisnut je na društvenu marginu.

U romanu Konjanik (1971.) i zbirci pripovjedaka Opsjene paklenih crteža (1977.) Aralica pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti te time najavljuje glavnu kreativnu fazu svojega književnog opusa u kojoj nastaju romani Psi u trgovištu (1979.), Put bez sna (1982.), Duše robova (1984.) i Graditelj svratišta (1986.).
Unatoč statusu svojevrsnog političkog disidenta 1984. godine dobio je prestižnu Vjesnikovu Goranovu nagradu za roman Duše robova, što je izazvalo mnoštvo reakcija, prvenstveno iz boračkih i partijskih krugova.
Potkraj 80-tih piše o društveno angažiranim temama. U toj fazi nastali su naglašeno rodoljubivi roman Majka Marija 1992., te knjige angažiranih političkih napisa Zadah ocvalog imperija (1991.) i Sokak triju ruža (1992.). Do kraja tisućljeća napisao je još Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995.) i I tu je kraj (1999.).
Aralica je napisao i više suvremenih romana, a najviše pozornosti izazvao je romanima Okvir za mržnju (1987.) i Četverored (1997.). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001.), a vrlo su dobro prošla i preostala dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002.),       Svetinka  (2003.), kao i roman Puž (2004.).
Godine 1993. Ivan Aralica postao je zastupnik i potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Redovni je član HAZU-a.