Medicinska škola Osijek

Od fizioterapeutskih tehničara to su: Vanja Mitrović, Maja Klaić, Dejana Grabovac, Nika Kolovrat i Mirna Pejić iz 3.ft razreda.

Od medicinskih sestara/tehničara to su:  Diana Tomašević, Marija Lučić, Anamaria Prodanović, Nensi Ilibašić i Luka Hranić  iz 3., 4. i 5. razreda.

Prije glavnog dijela projekta, stručne prakse u Bragi, morali smo biti pripremljeni i naučiti neke stvari kako bismo se lakše snašli. Pohađali smo jezične, pedagoško-kulturološke i stručne pripreme.

Napokon je došao dan polaska, 1. veljače. 2020., spakiranih kofera, uzbuđeni i s osmijehom na licu pozdravili smo roditelje i autobusom krenuli put Zagreba.

Sa zagrebačkog aerodroma letjeli smo za Frankfurt. Neki od nas nikad nisu letjeli pa je ovo bilo zanimljivo i novo iskustvo. Sletjeli smo u Frankfurt, treći najprometniji aerodrom u svijetu, odakle smo nastavili naš put letom za Porto.

Autobusom smo došli u Bragu, naše konačno odredište. Smjestili smo se u hotel i odmorili.

Idući dan je bila nedjelja koju smo iskoristili za obilazak grada s našim vodičem i upoznavanje s novim prijateljima iz Medicinske škole Slavonski Brod i Medicinske škole Šibenik. Svi smo bili oduševljeni izgledom grada. Braga je treći po veličini grad u Portugalu, a nalazi se u sjevernom dijelu države. Miran i siguran grad, s mnogo crkava i kulturnih znamenitosti.  Posebno bismo istaknuli 2 svetišta u blizini Brage koja smo posjetili tog dana. Bom Jesus je svetište u kojem treba preći 577 stepenica kako bi se došlo do crkve i  Sameiro, s panoramom cijelog grada.

U ponedjeljak došlo je vrijeme za bitan dio ovog projekta, stručnu praksu. Ujutro su nas organizatori iz Braga Moba odvezli do ustanova na upoznavanje. Bili smo raspoređeni u nekoliko različitih ustanova (domova za starije i nemoćne osobe). Svi mentori i radnici su nas srdačno dočekali, tipično portugalski. U ustanovi smo imali mentora, osobu koja se brinula za nas i surađivali smo s djelatnicima doma. Na praksi imali smo dnevne zadatke. Za fizioterapeute to su bile grupne vježbe, masaža, vježbe hoda i fine motorike. Medicinske sestre / medicinski tehničari brinuli su o njezi pacijenata, pomagali pri hranjenu, davali terapiju i slično. Imali smo priliku vidjeti drugačije načine rada nego u Hrvatskoj. Bez obzira na jezičnu barijeru, s pacijentima smo ostvarivali komunikaciju uz pomoć djelatnika doma. Djelatnici u svim ustanovama su bili izrazito dragi prema nama i trudili su se da nam na praksi bude lijepo. Kroz praksu smo naučili neke nove stvari iz struke, kako biti samostalniji u radu, ali i snalaziti se u nepoznatim situacijama, na mjestu na kojem mali broj ljudi priča engleski. Vrlo brzo smo se snašli i prilagodili.

Svakodnevno smo imali kratke sastanke s psihologinjom kako bismo porazgovarali o praksi, požalili se ili pohvalili na nešto i ispričali većinom pozitivna i tek poneko negativno iskustvo.

Završio je prvi  radni tjedan, a vikendi su značili da je vrijeme za izlete. U subotu smo obišli Lisabon, glavni grad Portugala. Grad pun života, kroz ulice voze žuti tramvaji i čuje se pjesma uličnih svirača. Toranj Belem, Spomenik otkrićima, most Vasca da Game i Jeronimitski samostan samo su neke od znamenitosti koje smo posjetili. Popeli smo se na vidikovac na kojem je crkva s fasadom od pločica, vide se šarene ili oslikane fasade kuća, rijeka Tejo, glazba, galebovi i opuštena atmosfera – sve ono što opisuje Portugal. U popodnevnim smo satima krenuli prema Fatimi, jednom od najpoznatijih marijanskih svetišta, a priče o ukazanjima 1917. godine, koje je Crkva službeno priznala, i bazilika Gospe Fatimske  daju jedan poseban osjećaj mira.

U nedjelju smo imali slobodan dan i odlučili otići na izlet vlakom u Porto. Posjetili smo Livrariu Lello, jednu od najstarijih knjižnica u Portugalu koja je inspirirala J.K.Rowling za knjige o Harry Potteru. Zasladili smo se portugalskim specijalitetima i vratili u Bragu.

Počeo je drugi radni tjedan i vratili smo se u ustanove na stručnu praksu. Naviknuli smo se na portugalski način rada i uspješno odrađivali praksu. Ujutro smo odlazili na praksu, popodne se vraćali, a navečer smo imali slobodno vrijeme. Odlazili smo u obilaske grada, poneki šoping, družili se s ostalim učenicima. Probali smo pastel de nata (desert) i franceshine (tradicionalno portugalsko jelo). Međusobno smo se povezali, nastala su mnoga nova prijateljstva i poneka ljubav. Za Valentinovo smo se počastili palačinkama, a psihologinji pripremili malo iznenađenje i poklon u znak zahvale što nam je bila odlična pratnja. Prošetali smo gradom i otkrili vidikovac za koji do tad nismo znali.

Za vikend smo opet bili na izletu u Porto, ovaj put s vodičem. Prošetali smo, vidjeli najbitnije znamenitosti, a zatim prešli most preko rijeke Douro i prosetali Gaiom, gradom poznatom po proizvodnji vina. U nedjelju nas vrijeme nije poslužilo, bilo je izrazito vjetrovito i maglovito. Išli smo u Viannu de Castelo, u svetište santa Luzia i uputili se prema Atlantskom Oceanu.  Borili smo se s vjetrom i pijeskom u očima i kosi, ali zbog tog nam je bilo jos i zabavnije. Najhrabriji su odlučili i ući u hladan ocean.

Vratili smo se u hotel i pripremali za treći, zadnji tjedan prakse. Većini nas je to bio najbolji tjedan na praksi, sprijateljili smo se s osobljem i pacijentima i „udomaćili“. Znali smo da se kraj našeg Erasmus+ projekta bliži i iskoristili smo svo preostalo vrijeme na najbolje moguće načine. Ispunili smo dnevnike prakse i napravili kratke videe o ustanovama. Došao je kraj tjedna, pozdravili smo se s mentorima i osobljem, a s nekima od njih i ostali u kontaktu nakon povratka u Hrvatsku. Zahvalili smo se na pruženoj prilici, lijepom iskustvu rada i dobrom gostoprimstvu u ustanove. 

Održali smo naš sastanak s psihologinjom i prisjetili smo se najboljih trenutaka u ova 3 tjedna.

S obzirom da nam je kiša i vjetar pokvarila prvi posjet Vianni, organizatori su nam priuštili još jedan izlet, kako bismo vidjeli jedan od najljepših pogleda na svijetu, onaj s tornja crkve sv. Lucije. Isplatilo je ići još jednom, pogled je stvarno predivan. A i još jednom prošetati do oceana. Nakon toga smo imali ručak s našim organizatorima Braga Mob-om i uručeni su nam certifikati o završenoj Erasmus stručnoj praksi.

Navečer smo se uputili u kratku šetnju Bragom kako smo se pozdravili  s najdražim mjestima u gradu. Spakirali smo kofere i bili spremni za polazak kući.

U subotu ujutro odjavili smo se iz hotela i autobusom krenili prema aerodromu u Portu.  Kući smo se vraćali istom rutom, Porto-Frankfurt-Zagreb-Osijek. U Zagrebu smo se pozdravili s učenicima Medicinske škole Šibenik, a u Slavonskom Brodu s brodskom ekipom. Sprijateljili smo se, zajedno dijelili lijepe trenutke i bilo nam je žao rastati se. No, obećali smo da ovo nije naš zadnji susret.

Portugal je država lijepih zalazaka sunca, ljudi koji vole svoju zemlju, oceanske klime, kulture, zabave. Država u koju se zaljubite, a mi ćemo dio Portugala nositi u srcu cijeli život.

Sretni smo što smo bili dio ovog Erasmus+ projekta, naučili smo nove spoznaje i narasli kao ljudi. Posebne zahvale našoj školskoj psihologinji Mirni Ilakovac koja je zajedno s nama bila dio ovog projekta i iskustva, zbog koje su neke stvari bile tako lijepe i tako jednostavne.

Fotografije pogledajte u Foto-galeriji.

Mirna Pejić, 3.ft