Sreći našoj nije bilo kraja kada je spiker na budimpeštanskoj zračnoj luci pozvao na ukrcaj putnike za Porto.
Svemir nam se smilovao, i pandemiji unatoč, naš projekt ide dalje. Naime, u okviru Erasmus+ projekta naše škole „EMOJI“ – Explore Minds, Offer Joyous Ideas profesorica Đurđica Radić i ja započele smo stručno usavršavanje na temu vršnjačkog nasilja, s naglaskom na ono u virtualnom svijetu. Petodnevni seminar održan je u organizaciji portugalske agencije „Learning Together“, uz sudjelovanje 20-ak, uglavnom nastavnika iz Rumunjske, Mađarske, Litve, Latvije, Španjolske, Poljske i naravno Hrvatske.
Seminar je stručno, zanimljivo, osluškujući biló grupe, a s mjerom za naše individualne potrebe, vodio dr. Marco Lamas, cijenjeni trener poslovnih i komunikacijskih vještina.
Živimo u vremenu kada je virtualni svijet često prisutniji od onog stvarnoga, osobito u svakodnevici adolescenata. Uz sve dobrobiti tehnologije, na žalost česte su i zlouporabe. Razvoj tehnologije doveo je i do promjena u načinima komuniciranja. Iako umreženi - povezani preko društvenih mreža, mladi ljudi često su „sami zajedno“. U tom okruženju, velike su mogućnosti i za vršnjačko nasilje, često pod okriljem anonimnosti što zlostavljačima daje dodatni prostor i slobodu. Pod pojmom cyberbullynga podrazumijeva se širenje laži preko interneta, preuzimanje lažnog identiteta, prijetnje i slanje uzbunjujućih poruka, objava fotografija kojima je cilj osramotiti nekoga na društvenim mrežama…
Kako bi prevencija bila uspješna, važno je da učitelji, roditelji i učenici postanu svjesni cyberbullyinga, kao i nasilja među vršnjacima uopće.
Kroz radionički rad bavili smo se strategijama kako bismo pomogli djeci da steknu znanja i praktične vještine virtualne komunikacije na siguran i odgovoran način. Također, razgovaralo se i o pravnoj regulativi - prava i slobode djeteta zaštićeni su na razini cjelokupne međunarodne zajednice kroz Konvenciju o pravima djeteta.
Erasmus podrazumijeva i kulturnu dimenziju, a Porto nam je dao pregršt razloga za divljenje.
Obiluje bogatom poviješću, nezaobilaznim turističkim atrakcijama, živom noćnom scenom (zaštitni znak: fado) i odličnom turističkom ponudom. Pijetao je simbol Portugala, pa tako i Porta. Prema legendi, pijetao je prvi donio vijest o oslobođenju grada od Maura kukurikajući u luci (porto = luka).
Porto (ili Oporto, kako ga zovu domaći) drugi je grad po veličini (oko 300 000 stanovnika) u Portugalu, dominira sjeverom države ( provincija Norte). Smješten na rijeci Douro (zlato, u prijevodu) prati rijeku do ušća u Atlantski ocean (da, da… palo je oceansko kupanje). Rijeka dijeli grad na dva brežuljkasta dijela -Vila Nova de Gaiu (poznat po vinskim podrumima) i Cais da Ribeiru, najšareniji dio grada. Porto je grad s pričom, grad s dušom. Zrači jednostavnošću i jedinstvenošću, što je prepoznao i UNESCO. Zovu ga „gradom mostova“ ( 6 mostova premošćuju Douro), a ovdje je gradio i slavni Eiffel. Ipak najpoznatiji je most Dom Luis I, arhitekt je Eiffelov suradnik, pa je sličnost prepoznatljiva. Ljubitelji vina sigurno su pomislili i na porto – čuveno desertno vino koje se proizvodi u dolini rijeke Douro. Tripice su toliko popularne da su i stanovnici Porta dobili nadimak Tripeiros, tj. oni koji jedu tripice (istražite koja se herojska legenda krije iza ovoga). Čuveni je sendvič koji ima i svoj festival - francesinha ( za mene nula bodova, prof. Radić mu je dala i drugu šansu), a bakalar spremaju na tisuću načina. Azulejos - plavo -bijele, a ponegdje i šarene, pločice ukrašavaju pročelja palača, crkava, stambenih zgrada, fontana, zaštitni su znak najljepšeg kolodvora -Sao Benta… dio su maurskog naslijeđa, neprocjenjivi dar portugalske povijesti i jedan od najljepših primjera umjetnosti Pirenejskog poluotoka.
Porto nam je dao vjetar u leđa, podsjetio kako je život lijep i kako putovanja daju smisao svemu. Znanja koja smo dobili na tečaju bit će putokaz za nove izazove koje pred nas stavlja vrijeme u kojem živimo. Divili smo se mostovima, slavili genij onih koji izgradiše veličanstvene građevine, izgubili se u vrtlogu rijeke, ostali nijemi pred veličanstvenošću oceana…ali smijeh, sreću i veselje osjetili smo najviše zbog ljudi. Gdje god da idemo najljepše uspomene nosimo baš zbog dobrih ljudi, a Erasmus projekti idealna su prilika za širenje horizonata i krugova dobrote.
Ostale fotografije pogledajte u Foto-galeriji.
Obrigado Porto!
Đurđica Radić, prof.
Mirela Grubišić, prof.
« Kolovoz 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 |
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |