Naime, učenici a, b i c razreda zagrebačke XV gimnazije dobili su svoje prve elektroničke imenike. Korisnici i vlasnici šifri putem kojih je moguće pregledati školski imenik upravo su učenici, a hoće li roditeljima omogućiti uvid u svoje ocjene i opaske od strane profesora ovisi isključivo o njihovoj dobroj volji. Koliko je to korisno, a koliko zapravo štetno? 

Roditelji učenika Nike Tomljanovića kažu kako je njihov sin uvijek bio odlikaš te da u školi nikada nije imao većih problema. Njima se ideja o elektroničkim imenicima jako sviđa i ne misle da će štetiti produktivnosti njihova sina. Međutim, mogu li se učenici zagrebačke XV gimnazije tako pojednostavljeno generalizirati kao odlični i uzorni učenici? Neki od njih vjerojatno su imali većih poteškoća s učenjem, kao i većih problema u školi. Način da se izbjegnu stroge roditeljske kazne kod učenika je najčešće skrivanje svega negativnog što se u školi dogodilo. Ukoliko su, primjerice, u školi dobili negativnu ocjenu, možda ipak odluče ne obavijestiti roditelje o tome. Koliko je opasno dati u ruke elektronički imenik takvom profilu srednjoškolaca? Hoće li njihovi roditelji ikada saznati što se s njim u školi događa? Ukoliko saznaju, hoće li tada biti prekasno da nešto poduzmu?

''Mogli smo napraviti da roditelji sami ulaze i gledaju imenik svog djeteta, ali mislimo da to ne bi bilo fer. Ovako je bolje, dali smo mogućnost djetetu da se pohvali dobrim ocjenama ali i da preuzme taj teret da roditelje obavijesti o lošima. Na taj način produbljuje se povjerenje između djece i roditelja'' sa sigurnošću tvrdi ravnateljica zagrebačke XV gimnazije, Veronika Javor.

Nigdje nije naglašeno koliko pomno je škola razmišljala o uvođenju elektroničkih imenika na korištenje svojim učenicima, no čitajući između redaka može se primijetiti da sve varijante nisu pedantno razrađene. 

Što je s učenicima koji su do sad imali problem zvan povjerenje? Elektronički imenici im možda mogu pomoći da ostvare povjerenje s roditeljima, međutim druga vjerojatnija varijanta priče nije se uzela u obzir. Postoji također i velika šansa da to povjerenje pukne u potpunosti, da problematična djeca bez nadzora postanu još problematičnija, a kod takve djece ne može se govoriti o teretu odgovornosti.

Ako želite elektroničke imenike u školama, ipak razmislite dva puta.