Jure je odličan učenik 3. razreda Srednje škole Metković, smjera kuharstvo, glumac u Amaterskom kazalištu Opuzen, jedan od pobjednika glazbenog natjecanja Mikrofon je vaš, veliki obožavatelj hrvatskih filmova i putovanja te jedan od najvećih navijača Hajduka.  Kao svaki pravi Neretvanin voli kuhati brudet, ali ipak najviše voli brata iznenaditi palaćinkama.

S ovakvim opisom teško je zamisliti da je suočen s nekom poteškoćom. Međutim, odmah po rođenju dijagnosticiran mu je Downov sindrom, koji kako lokalnoj zajednici, tako i njegovim roditeljima, tada nije bio mnogo poznat.

„Riječ je o jednom kromosomu viška koji nastaje prilikom začeća. To je bio šok. Nismo bili mnogo upućeni, jer uvijek mislite, to se ne može dogoditi meni. Bojao sam se reakcija ljudi ali smo se ja i supruga odmah odlučili educirati, povezati sa ostalim roditeljima te uključiti u udruge. Trebalo je puno truda ali brzo shvatite kako postoji „netko iznad“ tko vam dodijeli ono najbolje, a mi smo to najbolje dobili s našim Jurom“, naglašava Jurin otac, Ivo Dadić dodavši kako društvena zajednica danas mnogo bolje gleda na osobe s Down sindromom.

Društvo s manje predrasuda 

Među najzaslužnijima za njihovu integraciju u lokalnu zajednicu je Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Radost koja je u 17 godina rada provela više od 80 projekata za njihovo uključenje u društvo te tako postala ravnopravan partner institucijama koje se bave poboljšanjem kvalitete života osoba s Down sindromom. Upravo je Jure jedan od 8 registriranih članova kojima je dijagnosticiran Down sindrom, a predsjednica udruge Nada Boras ističe kako je u počecima njihova rada najvažnije bilo podignuti svijest ljudi.

„Za tu djecu prije nismo znali. Bila su smještena u domove. Danas je to drugačije. Oni sudjeluju u sportskim i kulturnim događanjima, obrazuju se, putuju i druže. Udruga ima defektologa, socijalnog radnika i suradnika psihologa, a za one s većim intenzitetom oštećenja osigurali smo njegu i pomoć.  Osiguravamo individualni rad, a roditeljima savjetodavnu i pravnu pomoć kako bi mogli što ranije reagirati, uključit djecu u ranu intervenciju te razmjenjivati iskustva“, kazala je Boras te dodala kako će jedan od članova udruge uskoro bit  zaposlen što je veliko postignuće za Dolinu Neretve.

Iako su mnoga djeca s Down sindromom suočena sa predrasudama iz okoline, njegov tata naglašava kako Jure nikada nije imao takvih problema, a za to su zaslužne i škole koje je pohađao.

„Bojao sam se prije polaska u vrtić i škole, ali učitelji i nastavnici zaista su pokazali veliku stručnost te mnogo pomažu, iako možda prije nisu imali iskustvo sa radom s osobama s Down sindromom“, kazao je Dadić.

Planovi za budućnost 

Upravo zbog prava na obrazovanje, brojnih aktivnosti i svestranosti, Jure danas može biti samostalan, a iako mu je tek 18, već ima ozbiljne planove za svoju budućnost. Škola mu je još uvijek na prvom mjestu, a kad je završi, malo će se, ističe, ozbiljnije i profesionalnije početi baviti tjelovježbom.

„Mogao bi otići živjeti negdje drugo, ali nekako želim ostati u Opuzenu, jer „misto“ je najbolje. Želim se družit s prijateljima i upoznavat nove, a svim ljudima bi poručio da puno uče i da se malo ohrabre. Jer život je kratak i moramo bit dobri jedni prema drugima“, zaključuje Jure.