Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar

-Tu ide nešto deblji sloj, polako sada. Dno mora biti debljine oko jedan centimetar. Nekoliko postotaka toga se izgubi kod pečenja... - stručnim okom procjenjivao je tamnokosi naočiti mladac stanje na tri stolca ispred sebe na kojima su sjedili Ivan, Marin i Marina. Nisu, istina, unatoč paklenoj vrelini ljetnog dana odmarali, nego proizvodili dobrih pola sata, sat.

Umjetnička bradica

-Fakat, zakon, i poslić i dečko koji nas nadzire i poučava. - tek je na trenutak lijepa Tena iz Križevaca, u društvu desetak “kolega” i pomnih pratitelja, domaćih i turista, podigla pogled s drvenog lončarskog stroja. Na poticaj Narodnog muzeja Zadar, pred Gradskom stražom, na Narodnom trgu, priređeni su hvale vrijedna prezentacija i radionica izrade iške keramike, tradicionalnih lopiža, posebne vrste glinenih posuda za uporabu u kućanstvu, koja je ne tako davno bila zaštitni znak Velog Iža.

-Na žalost, danas je to samo divna uspomena. Nema više nikoga tko bi se uhvatio toga. Posljednji otočni lončar preminuo je početkom godine, polovicom siječnja. - otkriva sjetnim glasom Roko Brkić, i tužno pojašnjava kako je Predrag Petrović Pepi, vrhunski meštar i proučavatelj kojeg spominje, iako je živio i radio u Zagrebu kao srednjoškolski profesor likovnog odgoja, ostao upamćen kao strastveni zaljubljenik u rodni škoj kojemu se uvijek iznova vraćao i tu u svojoj poznatoj radionici - galeriji izrađivao na drevni iški način stotine uporabnih i ukrasnih predmeta.

-Legenda. Na sreću, njegovim stopama je krenula kćerka mu Nika. Ma, bez obzira, šteta je da na tom prekrasnom otoku nema više ljudi i zanatlija koji bi nastavili tradiciju djedova i pradjedova. - zbori tiho i zamišljeno, usput i gladi crnu bradicu poput kakvog lika revolucionarnog likovnog umjetnika iz nekada popularnih art igranih filmova. Ne slučajno, postoji poveznica. Na prvu, dali biste momku teškom mukom dvadesetak, tridesetak, ili blizu ljeta u životnom kalendaru, takav nudi dojam. Ne izgledom i naročito ne razigranim pokretima, već ozbiljnošću, stavom, iscrpnim poznavanjem materije o kojoj nam s toliko obožavanja priča.

-U lipnju sam maturirao, rođen sam 1996., prilično sam mlad. Uz glinu sam se vezao posredno, u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Nisam nedavno ni sam znao što je to točno iška keramika. Dakle, u OŠ Stanovi, kao član dramske sekcije zaljubio sam se u glumu, vidio sam stvarno sebe kao profesionalnog glumca. Pa sam onda i srednju školu tražio da upišem nešto kao pripremu za AZU, odmah mi se svidjela scenografija. Pohađao sam smjer aranžersko-scenografskog dizajnera. Jesam li pogodio, mislim da definitivno jesam. Približilo me kazalištu, ako bih nešto radio u tom smislu, a da kojim slučajem ne budem glumac na sceni, onda bi to bila ta pozicija - zanimacija. Makar, privlačna mi je bila i grafika, ali morao sam izabrati, u odnosu na računala bina mi je draža. - tvrdi Roko i naglašava popularni ŠPUD u Parku Vladimira Nazora kao sjajan.

-Haha. Ne zbog učenica. Mislite na odjel tekstila? Pa začudili biste se koliko je učenika tekstilaca. Proširio mi je horizonte, način prilaza profesora učenicima je nestandardan, opušten, savršen i prilagođen tom uzrastu đaka. Napose je razrednica Lucijana Lasić Nekić znala kako se treba nositi s nama. Lako se snalazila, ujedno i stroga i tolerantna, prije svega izvrsna kao pedagoginja i nastavnica. - navodi nasmijan bivši polaznik 4. D razreda. Lani je odjel pod paskom Lee Ljube Kocijan, u okviru nastavnog programa oblikovanja, posjetio Arheološki muzej, tu je đake s iškom glinom teoretski i praktično upoznao Frane Šunić, Brkić se našao impresioniran.

-Navukao sam se u tili tren, zainteresirao, zaintrigirao me čitav proces nastajanja lopiža. I težak i jednostavan, i zabavan. Pomalo čudan. Ti vješti pokreti rukom, prstima, su fascinantni, najsitniji potez je remek djelo, milina. Brzo sam naučio osnovno, premda je i moje znanje limitirano, ponosan sam. Trebam spomenuti i Mateu Radović, prijateljicu iz školskih klupa, s kojom sam u različitim prilikama zajedno obavio nekoliko demonstracija izrade posuda - veli mladi budući - povjesničar. Možda. 

Dobrodošla pauza

-Promišljao sam se - tvrdi Roko Brkić - želio sam dugo Akademiju dramskih umjetnosti, a onda su mi neki drugi poslovi postali zanimljivi, poput scenografa, dizajnera, čak i skulptora, kipara. Tada bih morao put Zagreba ili Splita. Kako izuzetno obožavam i povijest, a ne bih htio ići nikuda iz Zadra, barem za sada, odluka je pala. Međutim, u dilemi sam. Postoji i treća realna opcija, alternativa, kompromis, a to je povijest likovne umjetnosti, tako da ću pauzirati godinu dana. Neću odmah na faks, ušao bih u njega kao kokoš bez glave, zbunjen čitav... 

NADARENI GLUMAC

Roko se, osim u iškoj glini, itekako snalazi na kazališnim daskama. Najprije se kao glumac okušao u dramskoj sekciji OŠ Stanovi, potom u kazališno-scenskoj udruzi "Igrajmo se", a "slavu" je stekao sudjelujući kao aktivan glumac-"konobar" - u predstavi "Gospoda Glembajevi" na pozornici HNK Zadar. Nastupio je i kao bitan čimbenik u predstavi "Sasvim sam se poburtetio", zatim u Šeherezadi glumeći Šehrijara u sklopu predstave baletne udruge Pirueta. Upravo privodi kraju pripremu nove predstave pod nazivom "Mrtva svadba", drami po tekstu Asje Srnec Todorović, pod redateljskom palicom Vinka Radovčića.

-Trebala bi se odigrati u rujnu, u Starom kazalištu lutaka. - najavljuje Brkić koji tu igra skupa s Ivanom Begović i Lukom Knezom, također mladim glumcima. Fragmenti su predstavljeni javnosti na Forumu koncem srpnja u okviru festivala KalelargArta.

DREVNA ZANIMACIJA

Prema nalazima arheologa, u suhozidnim utvrdama Velog Iža pronađeni su komadići posuda iz terakote, a povijesni dokument iz 1530. spominje majstora za proizvodnju glinenog posuđa – Orovića zvanog Lončar. Godine 1743. spominje se Ivan Ivičin lončar. Postoji podatak da je iz Bassana - Italija, potkraj 1820-ih, na Iž došao keramičar-stručnjak želeći osuvremeniti i modernizirati tu vrstu proizvodnje otočana. Pojava lakših i profitabilnijih zanimanja nakon Drugoga svjetskog rata učinila je svoje, počeo je proces ubrzana napuštanja tradicionalne djelatnosti koja je skoro u potpunosti iščezla. Lončarstvo Velog Iža je 2013. nominirano za listu nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. Na poticaj Narodnog muzeja Zadar, 2014. potpisana je povelja o suradnji između NMZD i Škole primijenjene umjetnosti vezana uz kontinuitet održanja iške keramike, a što je moguće jedino kroz praktično poznavanje drevnog umijeća.

Piše: P. L.

http://www.narodni-list.hr/posts/134145001