Najljepša riječ koju smo od malena mogli naučiti je čarobna riječ „hvala“!  Zato se sada želim pomoću te predivne riječi zahvaliti u ime svih maturanata na daru života i svemu što on donosi. Bože, hvala Ti na dahu koji si nam dao, na rukama kojima možemo zagrliti jedni druge, na smijehu i suzama, na riječima kojima širimo poruku nade i na srcima koja kucaju u zajedničkom ritmu. Svakome si povjerio zadatak i pustio nas da gradimo svoje puteve. Poneka smo posrnuli, ponekad se izgubili, ali Ti si nam uvijek pokazao izlaz. Hvala Ti što si bio cijelo ovo vrijeme uz nas i što nas nikada nećeš ostaviti same.

Veliko hvala moram reći i našim roditeljima. Oni su poput zvijezda koje nas čuvaju u pustim noćima, a mi smo biseri koje pažljivo skrivaju u rukama. Drage majke, dragi očevi, tko bi mi bili bez vas? Vi ste naš putokaz, naš uzor i ljubav koju ste nam dali  najljepši je poklon kojeg dijete može dobiti. Znam da ćemo uvijek biti vaša djeca, ali sada više nismo mali, sada samo odrasli ljudi koji moraju zaploviti svojom rijekom. Nikada vas  nećemo zaboraviti jer koliko god daleko nas život odnese uvijek će nas srce vuči natrag k vama.

Veliko hvala moram reći za ove četiri godine školovanja u kojem smo naučili mnogo ne samo o lekcijama u knjigama već i o životu i ljudima. Zahvaljujem se našem ravnatelju Saši Samboleku na čvrstom, ali i brižnom vodstvu, a isto tako se i zahvaljujem i našem bivšem ravnatelju Jakovu Novokmetu koji  je pratio naše tri godine školovanja. Posebno se želim zahvaliti našim razrednicama koje su dale sve od sebe da postanemo odgovorni i pošteni ljudi. Znam da im posao ponekad nije bio nimalo lak, ali želim im reći hvala na ljubavi koju su nam dale u teškim trenutcima kada smo mislili da nas nitko ne čuje i ne razumije. Hvala vam na svakom trenutku koji ste posvetile nama. Želim reći veliko hvala i svim profesorima koji su nam dali najveće oružje, a to je znanje. Znanje koje nam je pomoglo da postanemo ono što želimo, koje je naš kompas u nepoznatom svijetu, znanje koje je ponuđeno svima, a mi ga samo trebamo uzeti. Hvala vam na ove četiri godine u kojima ste nas naučili kako da budemo prijatelji, kako da pomognemo jedni drugima, kako da mislimo svojom glavom i kako da budemo ono što jesmo. Hvala vam!

Još se želim zahvaliti vama, dragi maturanti, dragi prijatelji! Prošli smo jedno predivno razdoblje zajedno i nadam se da ćemo rado sjećati svih onih lijepih trenutaka. Sretna sam što sam išla zajedno s vama u ovu školu i što smo dijelili iste brige u ove četiri godine. Sada će svatko krenuti svojim putem, ali ipak koliko god različiti bili svi imamo nešto zajedničko jer svi smo dio jedne cjeline, svi smo jedna generacija. Kada vas ponovno sretnem negdje, nekada u bližoj ili daljoj budućnosti nasmiješit ću se i pomisliti: „Bili smo jednom ovdje!“ Hvala vam za ovo „sada“ jer tko zna što će biti sutra. Sada smo maturanti koji nestrpljivo čekaju svoj vlak u nepoznato. Vrijeme je da spakiramo kofere i oprostimo se. Želim da budemo hrabri, da se otvorenih očiju  uputimo na novo putovanje i da ne posustanemo. Budimo riječi, budimo misli, budimo svjetla koja će obasjati ovaj svijet jer budućnost je na nama. Zato hvala vam što sam vas poznavala, jer svatko je od vas poseban i jedinstven. Lijepe uspomene su vječne jer uvijek pronađu skriveno mjesto u sjećanju. Hvala vam na njima!

Anja Sokol, 4. a