U sklopu obilježavanja obljetnice Vukovara i vrijednosti Domovinskog rata, dva autobusa naših učenika i nastavnika krenula su na put u Vukovar u petak, 20. studenog, u 23 sata.

Putovanje smo nazvali hodočašćem jer je Vukovar za nas „sveti grad“.

Mnogi su se pitali zašto podnosimo žrtvu kao što je nespavanje u trajanju od 24 sata, ali to se jednostavno ne može opisati. Mjesto umora zauzeli su snažni doživljaji grada Vukovara, istine koju su nam ispričali naši vodiči, vukovarski branitelji te susreti s najkrvavijim mjestima zločina za vrijeme obrane Vukovara.

Nakon cijele noći putovanja, ujutro smo stigli u Vukovar osvježeni prvom jutarnjom kavom u Vinkovcima.....

...... pod opširnije pročitajte cijelu priču i pogledajte slike iz Vukovara

Prvo smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata na Sajmištu. Primio nas je pukovnik Ivanković te nam kao vukovarski branitelj i iskusni vojnik približio istinu o ratnim događanjima te objasnio važnost vojnih vozila i oružja. Objasnio nam je također tijek vojnih operacija na kartama i važnost obrane za cijelu Hrvatsku koja je u početcima bila nenaoružana i bez vojnih postrojbi: od šest početnih postrojbi broj se, kroz ta tri mjeseca, povećao na preko 60. Hrvatska se, zahvaljujući vukovarskoj žrtvi, uspjela organizirati i naoružati. Pogledali smo dokumentarne filmove i slike stradalnika. Na Sajmištu je također koncentracijski logor. Mogli smo vidjeti uvjete života u kojima su zarobljeni živjeli, ali nikada nećemo moći doista dočarati kako im je bilo.

Nakon toga smo posjetili Vukovarsku bolnicu. Gledajući film o životu u podrumu te bolnice za vrijeme rata, suza je suzu sustizala. Gledajući sve one bolesne i ranjene ljude, djecu, žene kako provode vrijeme u nezvjesnosti, strahu, bez struje i grijanja, bez hrane... Osjećali smo neizmjernu zahvalnsot prema medicinskom osoblju koji su za obranu Domovine jednako zaslužni kao mnogi branitelji na prvim crtama bojišnice. 

Zatim smo otišli do socijalne samoposluge gdje smo odnijeli poklone koje smo nabavili od sredstava prikupljenih za vrijeme Dana kruha te ostale higijenske potrepštine koje smo prethodnih dana skupljali u školi.

Djelatnici su bili ganuti našom gestom te su se od srca zahvalili svima koji su sudjelovali u akciji.

Nakon toga smo posjetili Spomen dom na Ovčari. Tu smo mogli vidjeti slike i predmete ljudi koji su mučki pogubljeni na Ovčari.

Odmah potom smo nastavili do masovne grobnice gdje smo zapalili svijeće i pomolili se. Zbog jake kiše se nismo dugo zadržali, ali svejedno nismo mogli ne zaustaviti se pokraj ranjene golubice, simbola stradanja i vjere u bolju budućnost koju smo i mi naslikali u našoj školi.

Nakon toga smo otišli do Memorijalnog groblja branitelja gdje smo također zapalili svijeće, slikali se, te brzo pobjegli u autobus zbog sve jače kiše.

Ipak, nismo mogli ne proći poznatom

Trpinjskom cestom

i ne zaustaviti se na

„groblju tenkova“.

Tu su iskazali hrabrost i mudrost mnogi naši branitelji i na toj cesti je život izgubio heroj Blago Zadro.

Stanka za ručak svima je dobro došla. Odmorili smo se i ugrijali. Zadnja točka našeg posjeta Vukovaru bio je samostan sv. Filipa i Jakova gdje nas je primio župnik i približio još jednom stradanja Vukovaraca, ali i patnje kroz koje danas prolaze. 

Dan je brzo prošao te smo se sa spuštanjem mraka uputili natrag.

Nije prošlo puno vremena kada smo napravili poveću pauzu za uživanje u sniježnim radostima jer je snijeg odavno počeo padati.

Počeli smo se grudvati kao mala djeca i nakon kratkog vremena svi smo bili mokri.

A što je bolje nego uz duboke dojmove iz Vukovara, dobro se s društvom zabaviti i u ugodnom ozračju u autobusu vratiti kući?

Lea Vučkić, 2. A