Moravice okovane snijegom. -20^oC, ali srca učenika 3.a razreda Željezničke tehničke škole nisu se zaledila.

            „Dragi moji učenici, imam jedan prijedlog za vas.“ Počela je profesorica tog hladnog zimskog jutra. Četrnaest pari očiju uprlo je svoje poglede u nju kao da su znali što će reći.

„Znate da pedagoginja organizira humanitarnu tombolu za Valentinovo. Predlažem da se ove godine i naša vježbenička tvrtka pridruži toj humanitarnoj akciji. Organizirat ćemo humanitarnu prodajnu prezentaciju meda i sav prihod donirati našoj maloj Moravčanki Maji Milošević, oboljeloj od leukemije. Dignite ruku ako se slažete s prijedlogom.“

Svih četrnaest ruku diglo se u zrak. Profesoričino srce ispunilo se ponosom. Bio je to jedan od onih trenutaka koji opravdavaju njezin odabir zvanja i svaki kilometar svagdašnji proputovan od Viškova u Moravice i natrag.

„Bravo! Čestitam. Možete biti ponosni na sebe. Svi ste, kao jedan, digli ruke na pristanak. Sad moramo računati i na veliko srce vlasnika naše partnerske tvrtke Gorski d.o.o., Fužine. Ali, uopće ne sumnjam u g. Damira Zanoškara, znam da nas ni ove godine neće razočarati. Možemo računati na njegovu donaciju.“

Jedina prepreka bilo je – vrijeme. Kao da je Bog namjerno pred nas stavio prepreke da vidi koliko smo se spremni žrtvovati za drugoga. Na dan kad je trebala biti sprovedena stručna ekskurzija u partnersku  tvrtku, zakazali su i vlakovi i autobusi. Većina učenika nije ni došla u školu. Na kraju smo u zbornici potražili dobrovoljca koji bi otišao u Fužine po med koji nam je g.Zanoškar širokogrudno donirao. I ovim putem mu iskazujemo svoju zahvalnost. Simbolično, javio se naš vjeroučitelj kojem smo također zahvalni.

Ivana Petrović i Eleonora Brenc (učenice 3.a razreda) kao predstavnice Vježbeničke tvrtke Medica d.o.o., Moravice u znak zahvalnosti poklanjaju med našem vjeroučitelju Šimunu Dujmoviću. 

Ovako je izgledao naš štand.

Slučajno ili ne, naše dvije kolegice Maje (imenjakinje oboljele djevojčice) prve su – još i prije Valentinova – kupile med. Na Valentinovo smo prodali meda u protuvrijednosti od 620,00 kn a ostatak donacije proslijedili u tombolu koja se nastavila do kraja tjedna. Prodajom listića tombole zaradili smo 1.100,00 kn, nešto malo manje od plana. Zahvalni smo našim sponzorima koji su, iako zbog ekonomske krize suočeni s velikim problemima, pokazali svoju humanost i odvojili dio svojih proizvoda i usluga za nagrade na tomboli. Zahvalnost javno iskazujemo trgovinskim i ugostiteljskim poduzećima i obrtima: Gavranović d.o.o., „Romana“, TIM, „Ramajana“ „Autoservis Petrov“,  vl. I. Pleše Delnice, Salon „Monika“ Moravice, Vulkanizer TROPE JOSIP, Vrbovsko,  Servis motornih pila vl. Tadej Marijan, Vrbovsko.

Posebna zahvala Novici Vučiniću, voditelju OŠ Nikola Tesla u Moravicama za donaciju umjetničke slike.

Došao je i taj dan. U petak, 23.2., napokon smo posjetili Maju.

Njezin osmjeh nije mogla prikriti ni zaštitna maskica. Velike nasmijane smeđe oči gledale su nas vedro, skromno i zahvalano.

U takvim trenucima postavljamo si neizbježna pitanja: „Imam li ja uopće ikakvih problema u životu? Ima li smisla kukati?“

Sretni što smo mogli pomoći Maji i njenoj obitelji, zamolili smo djevojčicu i njezinu majku za zajedničko fotografiranje.

Generalni menadžer Vježbeničke tvrtke uručuje Maji naše male poklone. Maja sjedi u krilu profesorice Venke Đurić, odgajateljice Učeničkog doma, koja je i kućna prijateljica ove skromne obitelji.

Majine velike, nasmijane smeđe oči…

Svi zajedno sa Majom i njenom majkom. Učenici 3.a razreda: Denis Kruljac, Iva Pleše, Valentina Domitrović i Safija Husić; profesorica Diana Kurilić, Voditeljica vježbeničke tvrtke i pedagoginja Ljiljana Carević, začetnica humanitarne tombole.