Vozio nas je naš domar Miroslav Grgurić, pa mu se na tome zahvaljujemo, a prof. Kurilić nas je dočekala u Fužinama.

Zahvaljujemo i svojem kolegi Besamu koji je u svom stilu, dobrovoljno se žrtvujući, ostao kod kuće kako bismo svi ostali mogli stati u kombi poštujući prometna pravila.

Na ekskurziju smo krenuli nakon drugog sata. Iako je bilo užasno hladno svi smo bili jako dobre volje i spremni za zanimljiv ostatak nastave.

Odlučili smo se malo našaliti pa smo se dogovorili da će naša generalna menadžerica nazvati profesoricu i reći joj kako je samo troje učenika ušlo u kombi i krenulo prema Fužinama, a ostali su pobjegli.

Sad znamo da smo tom „paljevinom“ profesoricu jako zabrinuli, ali vrijedilo je: i ona i mi ćemo se zauvijek sjećati njene radosti kad nas je svih ugledala na vratima konobe Volta, Fužine.

Prije nego smo krenuli do g. Zanoškara profesorica nas je u spomenutoj konobi počastila toplim čajem i ukusnim štrudlama od šumskog voća.

Uz sve to (kao da iznenađenja već nije bilo dosta) svima nam je poklonila caritasove narukvice sa zanimljivim i poučnim natpisima koje nas svih pozivaju da širimo dobro, nadu, prijateljstvo, govorimo istinu, volimo vjerno, živimo hrabro i pomažemo drugima.

Nakon što smo se zagrijali, malo našalili te ponovo pregledali svoj promidžbeni materijal, zaputili smo se g. Zanoškaru. On nas je spremno dočekao, sa osmjehom na licu, sokom od bazge i keksima.

Na samom početku profesorica je u ime obje vježbeničke tvrtke naše škole predala g. Zanoškaru plodove našeg ovogodišnjeg rada: poslovne planove i promidžbeni materijal (posjetnice, letke i kataloge).

Tijekom našeg posjeta g. Zanoškar pobliže nas je upoznao sa radom tvrtke Gorski d.o.o., Fužine. Saznali smo da tvrtka postoji od 1993., a zamišljena je kao spoj dvaju hobija. Danas tvrtka ima 150 košnica čije vrijedne pčele, za g. Zanoškara, godišnje med proizvode u tonama. Svoje proizvode Gorski d.o.o. prodaje direktno, ali i preko posrednika. Kako bi im prodaja bila što uspješnija, Gorski d.o.o., svoje proizvode prezentira na raznim sajmovima na nacionalnoj, ali i na međunarodnoj razini.

Imidž tvrtke, kaže g. Zanoškar, grade svojim kvalitetnim proizvodima, ali ponajviše medom medunom.  Medun je med od jele.  Nastaje nakon što jela obavi proces fotosinteze te stvori šećer. Taj šećer sišu zelene jelove uši te ispuštaju mednu rosu. Mednu rosu pak kasnije skupljaju i prerađuju pčele. To je med koji sadrži najviše mineralnih tvari pa i željeza što ga čini vrlo zdravim.

Nakon što nam je objasnio proces nastanka meda, g. Zanoškar, predstavio nam je i ostale proizvode iz svog asortimana kao što su: ocat od meda, sirup od bazge (ovogodišnja novina u asortimanu), medicu (po kojoj je naša tvrtka i nazvana), sirup od smrekovih iglica s medom kadulje i propolisom i dr., a neke od tih proizvoda smo čak imali priliku i degustirati.

Uspješnom poslovanju, kaže g. Zanoškar, znatno pridonosi i činjenica da su Fužine vrlo razvijeno turističko mjesto.  Osim u Fužinama g. Zanoškar ima „mednu kuću“ i na Pagu gdje njegova supruga Tatjana i njihova kći rada cijelu sezonu.

Veliki plus poslovanju Gorskog d.o.o. pridonosi i članstvo Hrvatske u EU. Od kad je Hrvatska postala članica EU svim poduzetnicima omogućeno je lakše i povoljnije poslovanje izvan granica RH. To članstvo poduzetnicima iz Hrvatske daje mogućnost primanja nepovratnih sredstava europskih fondova. Za ta sredstva kandidirati će se i g. Zanoškar. Novac koji bi dobio uložio bi u proširenje svog biznisa.

Osim što nam je pričao o svojoj tvrtci g. Zanoškar nam je rekao i nekoliko stvari koje se općenito odnose na poduzetništvo. Savjetovao nas je da učimo, jer bez znanja ništa ne možemo. Rekao nam je da je poduzetništvo mukotrpan rad u kojem se sve planira. Rekao nam je da kako bismo uspjeli kao poduzetnici moramo biti spremni uložiti svoj rad, strpljenje, vrijeme i novac, a uz sve to trebali bi smo imati i dobru poduzetničku ideju te okruženje koje nam omogućuje napredovanje.

Sve to i još mnogo više g. Zanoškar je ispričao bez ikakvih „šalabahtera“, a u svoje predavanje uspješno je ubacio i pokoju šalu.

Točno u 13:15, sa zvukom zvona naše drage Škole, oprostili smo se od g. Zanoškara, njegove supruge i njihovog slatkog, ali lukavog mezimca, mačka Nerona te se zaputili svojim kućama.

Ovim se putem još jednom želimo zahvaliti profesorici Kurilić te svima ostalima koji su nam omogućili ovu nezaboravnu ekskurziju.