Učenički dom Kutina

  Dan prije polaska u školu, prije nego što smo se nas dvadeset učenika trebali okupiti u Učeničkom domu Kutina, osjećala sam se jako nervozno. To je bio dan kada počinje sve novo. Zajedno živjeti i surađivati iduće četiri godine nije lako, jer nisam znala kako ću se uklopiti u društvo.

Napokon došao je i taj dan, dan kada ću početi živjeti ˝novo razdoblje˝ u svom životu. Spakirala sam svoje stvari i krenula prema Domu. Kada sam stigla i ugledala ostale učenike, nervoza je odjednom nestala. Nakon prvog sastanka za nas i naše roditelje, upoznali smo se. Svi su bili otvoreni i društveni tako da mi je odmah bilo lakše. Prvi dan mi je prošao i bolje od očekivanog. Primijetila sam da se naša odgojna skupina počela odlično slagati. Stariji učenici su nas toliko dobro prihvatili, kao da se znamo već duže vrijeme.

 Tu je i ponedjeljak, prvi radni dan u školi, još jedan stresan dan za nas sve koji krećemo u 1. razred srednje škole. U školi smo svi proveli najviše četiri sata. Nakon škole smo se  prvo zatvorili u svoje sobe i jedni drugima prepričavali svoje doživljaje. Sada kada sam se već prilagodila, vidim da nije bilo razloga za strah, jer smo na početku svi imali iste probleme i strepnje, prirodno je da svi osjećamo barem malo nervoze, jer krećemo u novo razdoblje života.   

                                                                                               Marta Šušnja