Učenički dom Kutina

  Rastanci su uvijek teški. Sedamnaest maturanata iz Učeničkog doma odlazi u svijet. Neki u svijet rada,neki na daljnje školovanje, ipak svima je to veliki iskorak u nešto novo. U Domu ostaje sve ono poznato ,uhodano, sve ono što je bilo dio svakodnevice, ponekad monotono, a ponekad baš posebno i iznadprosječno, jer se u Domu  stvaraju neki posebni odnosi, kojih nigdje drugdje nema.

Proveli smo zajedno 3 ili 4 godine života, voljeli smo se i svađali, povezali se u raznim situacijama, a o ljubavima koje su se ovdje dogodile, pričat će se još dugo, a trag u srcu ostat će zauvijek.

Program je bio na stepenicama dvorišne zgrade. Glumci su nas posipali čarobnim prahom , da nam mladost ostane zauvijek, recitatori su nam govorili o prijateljstvu, mi smo pak maturanti pokušali izreći sve svoje emocije , ali to nikako nije moguće izraziti riječima. Tako je svoje obraćanje i započela Iva Čop. Darivali smo se međusobno, mi odgajatelje i djelatnike, a ravnateljica ispred Doma, nas i naše istaknute pojedince za rad u slobodnim aktivnostima. Suze nisu izostale, premda smo se dogovorili da suza neće biti, kao ni polijevanja i brašna , jer želimo da se taj ružan običaj iskorijeni.

Puno je toga iza nas, ali i pred nama. Sigurno je da ćemo svoj boravak u Domu pamtiti zauvijek, cjelokupnu atmosferu u Domu, svoj odnos s odgajateljima i svim djelatnicima, prijateljstva i ljubavi, sve je to nezaboravno. Dugo ćemo pamtiti i domjenak nakon programa, zbog predivne i obilne večere koju su priredile naše kuharice, ali najviše zbog snage emocija izniklih tijekom boravka u Domu, koje su svoj vrhunac dostigle kroz program ispraćanja maturanata.

Odlazimo s punim srcem emocija i riječima zahvale. Nismo još svijeni da je došlo vrijeme odlaska, želimo da vrijeme stane i da nikada ne dođe do rastanka. Još jednom HVALA svima u Domu koji su pomogli da naša mladost bude lijepa i baš posebna.

izvijestila : Iva Čop