In memoriam - Božana Zorić (1992. - 2010.)
Autor: Miro Šola, 13. 1. 2010.
IN MEMORIAM – BOŽANA ZORIĆ (1992. – 2010.)
S nevjericom i u velikom šoku primili smo u petak navečer vijest da je u zagrebačkoj bolnici preminula naša učenica Božana Zorić. Iako smo znali za njezine zdravstvene probleme, nismo vjerovali da će nas Božana tako brzo i nenadano napustiti.
Božana Zorić rođena je 24. siječnja 1992. godine u Đakovu. Bila je učenica 4. razreda prirodoslovno-matematičke gimnazije. Uvijek vedra i nasmijana, niti u jednom trenutku nije pokazivala da se nosi sa teškom bolešću. Moj posljednji susret s njom dogodio se prošloga tjedna kada je sjedila ispred kabineta filozofije i psihologije. Samo je rekla: «Moram odgovarati još filozofiju, i za mene je polugodište gotovo.»
Iskrenu sućut obitelji Zorić zbog prerane smrti njihove kćeri, a naše učenice, u ime svih učenika i radnika Gimnazije upućujem s vjerom da će maturantica Božana Zorić vječno živjeti u našim, gimnazijskim sjećanjima.
Ravnatelj:
Miro Šola
Draga naša Božana!
Nadamo se da nas sada gledaš i da osjetiš barem djelić naše tuge. Nije puno prošlo, a nama se već čini tako dugo. Još jučer si bila s nama, veselo se smijala. Navikli smo da si uvijek s nama, i teško nam se pomiriti s ovom groznom istinom. Još uvijek gledamo u zatvorena vrata i nadamo se da ćeš samo odjednom upasti s osmjehom na licu i pozdraviti nas. Ali, vrata se ne otvaraju. Ostaju kao prikovana, stopljena s ostatkom zida. Sada kada odlaziš shvaćamo koliko nam je potrebna tvoja snaga kojom si se borila kroz život. Pokazala si nam kako život može biti lijep, čemu se sve treba veseliti i da trebamo iskoristiti svaki trenutak najbolje što znamo. Ali isto si nam tako pokazala kako on može biti okrutan i nepredvidiv. Ti si to znala i svoje si vrijeme posvetila osobama koje si najviše voljela. Drago nam je što smo imali priliku upoznati te i provoditi vrijeme s tobom. Tvoj prerani odlazak u našim srcima ostavlja jednu veliku prazninu. Prazninu koju nitko neće moći popuniti. Želimo da znaš da te puno volimo i da nam je žao što odlaziš. Anđeli nebeski neka te na svojim krilima nose! Počivala u miru Božjem.
A. G. MATOŠ: UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća.
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke.
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Tvoj 4. a!
Način izdavanja duplikata svjedodžbi
Zahtjev za izdavanje duplikata svjedodžbe
Obrazac za suglasnost roditelja za uključivanje učenika u aktivnosti
