Iako prostorno ne tako velika, Baranja je velika zbog raznolikosti naroda koji u njoj žive.
Uskrs slave gotovo svi njeni žitelji. Evo kakvi su običaji u naših Šokaca.
USKRSNI BLAGDANI
Za uskrsne dane vezani su crkveni obredi, rad u kući, priprema za uskrsne blagdane, što je svakako bilo povezano i nošnjom. I nošnja je odražavala žalost Isusovog križnog puta i mučenja, osude nedužnog. Vjernik u patnji Isusova križa prepoznao je težinu i svog života, svog križnog puta. U
Velikom tjednu obavljala se velika ispovijed vjernika. Čovjek se oslobađa svojih duhovnih grijeha, razmišljajući o sebi, o svom odnosu prema Bogu, prema samom sebi, prema ljudima oko sebe. Ta razmišljanja čovjeka vjernika u te dane i duhovno rasterećuju, očekujući Uskrsnuće.
Čista srijeda je strogi i veliki post.
Na
Veliki četvrtak zavezala su se zvona i orgulje, pa su se upotrebljavale čegrtaljke klepetuše umjesto zvona. Pjevanja su bila bez orgulja.
Na
Veliki petak, u crkvi su bili obredi u 10 sati, sve se porušilo u crkvi. Zadnji križni put se održavao u 15 sati. Po završetku križnog puta cjeljivao se križ prid oltarom. Svećenik bi uzeo Sakrament koji se zakrilio koprenom, ministranti bi sa križem i svijećama došli do groba Isusova. Na grobu Isusovu izložio bi se Sakrament, položio bi se križ na pod, te počelo klanjanje i molitva pred grobom Isusovim. Postavila se straža koja je čuvala grob Isusov. Crkva je bila zamračena. Na Veliki se petak strogo postilo. Obično se jelo pogače ili suhi kruh posoljen i popapren, i čaj, pucare, pridvečer kiseli grah.
Poslije križnog puta su se šarala jaja, voskom. U malu limenu posudicu stavi se vosak bez parafina. Posudica se stavi na pećnicu na
platnu i zagrije se. Načini se
kičica (kist) koji se sastoji od drveta prorezanog na vrhu. Tanki lim se namota na debelu iglu i napravi se mala cjevčica koja se stavi u prorezano drvce i čvrsto zareže kudeljinim koncem (može se uditi i konjska dlaka preko koje se razlijeva rastopiti vosak). Jaja se skuhaju vrlo tvrdo, malo ohlade pa se nanosi rastopljeni vosak na jaja u raznim šarama. Motivi su
cvijeće, tulipani, zvijezde, lančići, grabljice, leptiri, puževi, zatim se stavi u farbu (boju): morgastu, roza, plavu, modru, bordo, crvenu, zelenu ili u vodu u kojoj se kuha lukova ljuska. Iza toga se jaja malo griju na štednjaku i krpom se skida vosak. Jaja se namažu slaninom ili masti da se ne skida farba.
Na
Veliku subotu ujutro se blagoslivljala voda i oganj (vatra) pred crkvom. Obred molitve bio je dug. Trud (izraslina na drvu koje se suši, služi za održavanje žari i kao dim za pčele, i za svetu vatru na Veliku subotu) se vezao na jednu žicu i stavljao u oganj i tako se oganj prenosio u svaku kuću, svačiji dom. Svetom vatrom bi se izložila (zapalila) vatra u pećnici i stavila kuhati šunka.
NAVEČER JE BILO USKRSNUĆE. U crkvi je svećenik uz svijeće dolazio na grob Isusov, uzeo Sakrament, donio ga na oltar, upalila bi se svijetla, zvonila bi zvona, orgulje bi počele svirati i tako bismo dočekali Uskrsnuće, pjevajući
"Isukrst nam uskrsnu, Aleluja, falu dajmo višnjem Bogu". Procesija je išla oko crkve. Kad se ušlo u crkvu pjevalo se
"Tebe Boga hvalimo". Zaželjeli smo jedni drugima sretan Uskrs, lica su bila ozarena, u srcima se osjećalo Uskrsnuće. Uoči Uskrsa djeca su napravila gnijezda i očekivala što će im zec donijeti. Djeca su pravila gnijezda u dvorištu, u štali, gdje je bilo zečeva, tako da smo kao djeca čvrsto vjerovali da je zec snio (snev) jajce (jaje). U gnijezdu smo našli našarana jaja.
Uskrsna je nedjelja započela blagoslovom jela. Ujutro se rano spremalo jelo u košaricu: kruh, kuhana šunka, jaja, hren, bijeli luk, kobasice, vino i malo soli.
Jelo se prekrilo otarkom (ručnikom), koji je bio posebno vezen za tu prigodu, s raznim narodnim motivima. Nije bilo kuće koja nije nosila jelo na blagoslov. Crkva je bila tako puna svijeta da svi nisu mogli stati već su stajali u dva reda i izvan crkve. Posebno su se isticali šareni ručnici na korpama: bili su tkani, našiveni, štikani. Žene su žurile kući s blagoslovljenim jelom, jer se vjerovalo da se donosio u kuću mir, zdravlje i blagoslov. Cijela obitelj je sjela za stol, molilo se, najprije svatko je dobio komad blagoslovljenog kruha i malo soli i od svakog blagoslovljenog jela. Mrvice kruha su se skupljale i jele, ili posebno spremile. Bože sačuvaj da se mrvice bace. U cijeloj obitelji osjećala se sreća, mir i ljubav, duhovno blaženstvo, bili su to blagoslovljeni dani odani Bogu svom. Bila je to ljepota običaja i narodnog blaga. Tako blaženo duhovno raspoloženje, isticalo se u ljepoti narodne nošnje, kada se odlazilo na svetu misu u crkvu na Uskrs.
.png)
