Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

Tradicija pisanja ljubavnih pisama povodom Dana zaljubljenih navodno potječe od samog svetog Valentina, o čemu postoje dva tumačenja. Prema prvome tumačenju, sv. Valentin je iz tamnice poslao pismo djevojci u koju je navodno bio zaljubljen. Legenda, naime, kaže da se Valentin, u vrijeme dok je čekao svoje pogubljenje, zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala. Ta djevojka bila je kći zatvorskoga čuvara. Prije svoje smrti Valentin  joj je napisao oproštajno pismo i potpisao ˝od tvojeg Valentina˝, što je izraz koji se danas često upisuje na čestitke za Valentinovo. Prema drugom tumačenju, dok je sv. Valentin bio u zatvoru ljudi su mu ostavljali skrivene poruke oko tamnice ili ih krijumčarili u ćeliju. Kada bi ih sv. Valentin pronašao, molio bi se za osobe koje su ih pisale. 

Prve prave valentinovske  čestitke odnosno ljubavne poruke za Valentinovo pisao je francuski vojvoda Charles Orleanski u 15.st. Pisao ih je svojoj supruzi tijekom zatočeništva u tamnici londonskoga  Towera.

Kao i prijašnjih godina i ove su godine učenici svojim simpatijama i ljubavima pisali poruke i ubacili ih u za to predviđen sandučić u školskoj knjižnici, a nakon velikog odmora učenici Ivona Brajković i Laurent Kružić odigrali su ulogu poštara, noseći poruke po učionicama…

Pismo ženi

(…)

Ljubljena!

Srce niste dali meni.

I niste znali da sred toga drača

ja bijah kao konj, i sav u pjeni,

ošinut bičem smiona jahača.

Vi niste znali,

u dimu što se klati

i u životu koji šiba bura,

mučim se zato što ne mogu znati

kamo nas sudba događaja gura.

(…)

O, ljubljena!

Ja bijah zao

i oči su vaše

bolno sjale,

jer pred vama sam često znao

traćiti vrijeme na skandale.

(…)

Vi niste znali,

u dimu što se klati

i u životu koji šiba bura,

mučim se zato

što ne mogu znati

kamo nas udes događaja gura.

Oprostite mi…

ja znam: vi ste druga –

vi provodite s mužem život čedan

i ne treba vam prošli jad i tuga,

i ja sam vama

posve nepotreban.

Nek život vodi vaš

zvijezda što plamti,

pod toplim dlanom obnovljene sjeni.

No s pozdravima

zauvijek vas pamti

poznanik dobri, vaš

                                 Sergej Jesenjin

"Bože, kako si mi se učinila lijepom one nedjelje u ljubičastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam htio izraziti samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio bih predati plamenima iz duše u dušu jedan pogled! A sada, moja obožavana, ma što ti pisao gonjen vremenom, tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće izmijeniti tu ljubav, iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati uvijek ljepša, novija, ljupkija, jer to je prava ljubav, a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš."

                                                                                 Honoré de Balzac Evelini Hanskoj

Dino Šekerović

članice zbora

Fran Torbarina

publika