« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
"...nastavak u obliku Viber zajednice Centar mature u kojoj se svakodnevno objavljuju relevantne novosti i u kojoj postoji mogućnost slanja privatne poruke, a odgovor na upit stiže u najkraćem mogućem roku. U Viber zajednici integriran je i chatbot koji služi kako bi davao odgovore ..."
(https://www.ncvvo.hr)
Obilježavanjem Dana sjećanja na Holokaust u Vili Antonio poslušali smo potresnu ispovijest gospodina Olega Mandića, koja nam je dala uvid u tužnu svakodnevicu nekadašnjeg zloglasnog logora Auschwitza u kojemu su rijeke ljudi bile uskraćene na temeljno ljudsko pravo – pravo na život.
Početkom 1940. godine nacistička Njemačka sagradila je niz koncentracijskih logora za istrebljivanje ljudi. U logoru u kojem je ubijeno više od milijun ljudi, bio je i gospodin Mandić.
Slušajući njegovu priču, svaka je rečenica s mog gledišta bila nezamisliva, možda zato što sam navikla na lijep život. No, bilo mi je jasno da slušam dio prošlosti koju je proživio gospodin Mandić kao jedanaestogodišnji dječak.
Tišina u dvorani nakon što smo pogledali film o životu u logoru, glas prisutnoga logoraša i odgovaranja na naša pitanja potaknuli su me na razmišljanje o diskriminaciji i mržnji.
Danas smo svjedoci mnogih događaja u svijetu, smatram da je pričanje i slušanje takvih životnih priča neophodno te se nadam da se takve katastrofe neće ponoviti jer je svaki život jednako vrijedan i nikome ne smije biti uskraćen.
Neva Babić, 1.a