Gimnazija Eugena Kumičića Opatija

MATURANTI GIMNAZIJE SUDJELOVALI NA OBILJEŽAVANJU DANA ISTARSKE ŽUPANIJE I 65. GODIŠNJICE RUJANSKIH ODLUKA O SJEDINJENJU ISTRE S MATICOM ZEMLJOM U PAZINU

 
Četvrtak, 26. rujna 2008. godine, desetak maturanata i maturantica zajedno s profesoricom povijesti, Sanjom Simper te predsjednicom antifašista grada Opatije s nekoliko njihovih članova i članica krenuli smo put Pazina na obilježavanje dana županije i 65. godišnjice Rujanskih odluka o sjedinjenju Istre s Maticom zemljom. „Krasna zemljo Istra milo…“ J

Prisustvovali smo svečanom dvosatnom skupu koji je održan u punoj velikoj dvorani pazinskog Spomen doma. Osam je govornika govorilo o odrazu Rujanskih odluka na današnjicu i smjeru za istarsku budućnost, a u više je navrata spominjan i Josip Broz Tito što su, većinom antifašisti poznije dobi i naš Jan, nagrađivali burnim pljeskom. Pravom euforijom odobravanja popraćen je Kajinov nastup koji je, uz „antifašističke teme“, govorio i o aktualnim događanjima u zemlji, konkretno o korupciji u segmentima institucija države. Uz Kajina, istaknute govore imali su i istarski župan Ivan Jakovčić, Vesna Konstatinović te Gari Capelli, a bitno je i spomenuti da smo, na početku sjednice zajedno s važnim imenima naše države, prozvani i mi kao jedini učenici koji su prisustvovali sjednici (što je bilo i spomenuto u Glasu Istre odmah slijedeći dan J). Svečanijem i slavljeničkom doživljaju pridonio je Akademski mješoviti zbor i Akademski simfonijski orkestar Sveučilišta Jurja Dobrile koji su, izuzev nekoliko skladbi klasičnog repertoara, otpjevali i neke partizanskih pjesama, poput „Marša istarskih brigada“, „Po šumama i gorama“, „O bella ciao“,… U holu Spomen doma bila je izložena izložba pod nazivom „Istra u rujnu 1943.“ koju je postavio Povijesni muzej Istre, a otvorio Anton Peruško. Kroz sliku i riječi prikazani su dani od kapitulacije Italije od 8. rujna do 4. listopada. Čitajući o događajima, sjetila sam se mnogih priča moje pranone i nonića, pa je meni, kao pravom istarskom potomku, cijeli događaj bio vrlo zanimljiv i dirljiv.

Put, iako vrlo kratak, bio je vrlo smiješan i „naporan“. Naime, antifašistice koje su bile s nama, htjele su što je moguće bolje bilo iskoristiti dan pa nam nije izostalo ni zaustavljanje u jednu pravu istarsku konobu, a ostanak bi se bio daleko odužio da nismo cijelim putem govorili kako smo mi ipak gimnazijalci te da nas čekaju brojne obaveze za drugi dan… J

 Antifašistica 
Sanja Slavić, 4.a