Gimnazija Jurja Barakovića Zadar

U modernom vremenu u kojem prevladava stav tehničkih i egzaktnih znanosti da je jedina prava i vrijedna spoznaja ona koja se može potvrditi opažanjem i eksperimentom te  koja se može primijeniti unapređujući ljudski život, uloga i mjesto filozofije u znanostima i spoznaji općenito postaje nejasna i dvojbena. Uloga filozofije u modernom svijetu i društvu gotovo uvijek je povezana s pitanjem: koja je uloga filozofije u znanstvenoj spoznaji.

Međutim oni ljudi koji su impresionirani znanošću i njenim dosezima i rezultatima i koji u njoj nastoje dati odgovor na pitanje o smislu vlastitog postojanja morat će se razočarati jer znanost na pitanje o smislu egzistencije subjekta ne može odgovoriti i tu put vodi povratku filozofiji i njenim nastojanjima da odgovori na sva ona teška životna pitanja s kojima se čovjek rađa živi i umire. To su jasno pitanja o smislu naše egzistencije, o tome koje je podrijetlo čovjeka, što je čovjek i kamo ide. Ta pitanja kao i mnoga druga koja se odnose na čovjeka nisu samo filozofska pitanja nego i općeljudska jer ih svatko može postaviti.  Međutim za razliku od svih drugih pokušaja da se ta pitanja postave te da se na njih odgovori , filozofija se odlikuje time što je ona osmišljen i do kraja doveden sustav misli koji je unutar sebe logičan, kritičan, strogo obrazložen i ne proturječan. Filozofiju odlikuje visok stupanj apstrakcije te tendencija sintezi i sustavnosti. Filozofija je nastojanje da se neka ideja i sustav misli dovede do kraja, da se niz smislenih veza racionalno provede i da se filozofski nazor na svijet izgradi na kritičkim pojmovima i u skladu s najvišim dostignućima spoznaje. Kad se danas govori o odnosu između filozofije i znanosti onda više ne možemo tvrditi da je filozofija znanost jer se ne služi znanstvenim metodama nego za nju kažemo da je ona znanstvenim pojmovima izražen nazor o svijetu i životu. Pri tome se treba naglasiti da filozofija nije jedini mogući pristup svijetu niti je ona jedini nazor na svijet nego postoje i različiti ne filozofski pristupi tumačenja svijeta kao što su to npr. religija, umjetnost, književnost ili glazba. Kada je u pitanju filozofija i njene metode spoznaje svijeta tada treba naglasiti da filozofija, za razliku od prirodnih znanosti koje imaju svoje metode (opažanje, eksperiment, ankete,itd.), nema neku određenu metodu osim svakodnevnog iskustva. Stoga možemo reći da svaki čovjek ima neku svoju životnu filozofiju koja se ne može uspoređivati s velikim filozofskim sustavima (Platon, Aristotel, Helel I dr.), ali prosječnom čovjeku dobro služi u svakodnevnom životu. Ono što još treba naglasiti je da filozofija u skladu sa svojim zadatkom i prirodom na svoja pitanja uvijek nastoji dati odgovor u cjelini. To znači da nju  ne interesira čovjek i njegovi psihički procesi, emocije, inteligencija itd., nego ona nastoji dati odgovor na pitanje o čovjeku u njegovom totalitetu. Ona se uvijek pita što je čovjek. Što čovjeka čini čovjekom? Na ta i slična pitanja npr. o Bogu, vječnosti, duši, smrti, teško da ima definitivnih odgovora ali se sigurno nekima možemo približiti.