Salezijanska klasična gimnazija - s pravom javnosti

Zeferino Namuncurá rođen je u Chimpayu , malom gradu u Argentini. Njegov otac je bio Mapuche poglavica Indijanaca argentinskih Pampasa koji su govorili araukanski. U dobi od osam godina krstio ga je salezijanski svećenik misionar Domingo Milanesio.

No budući da je bio jedini Indijanac u školi, Zeferin se našao kako ga drugi učenici maltretiraju i ubrzo se razbolio.

Otac Milanesio se zauzeo i dao dječaka premjestiti u Salezijansku misijsku školu u Buenos Airesu. Na pitanje što mu se najviše sviđa u novoj školi, "Mali načelnik" je odgovorio: "Crkva i hrana".

Ponekad su učitelji izvještavali da se činilo da mladi Zeferin sanjari za vrijeme nastave, ali njegov je pogled zapravo bio prikovan za Našeg Gospodina u tabernakulu kojeg je mogao vidjeti preko hodnika u školskoj kapelici.

U dobi od jedanaest godina, njegov je otac poslao Zeferina u Buenos Aires u Salezijansku školu Pija IX. kako bi jednog dana mogao voditi i štititi svoj narod. Obiteljsko ozračje salezijanske škole učinilo je da se Zeferino osjeća kao kod kuće i zaljubio se u Ivana Bosca. Njegova vjera je sazrijevala kao i njegova želja da postane salezijanac kako bi svom narodu donosio Evanđelje. Zeferino je bio nadahnut životom svetog Dominika Savia  i naučio je vrijednost patnje i radost potpunog pripadanja Kristu. Kolege su govorile da se ''smije očima'', a njegova zarazna karizma osvajala je mlade za Gospodina.

Sa šesnaest godina prihvatio ga je biskup Cagliero, kao kandidata za svećenika u Salezijanskoj družbi. U Italiji je Zeferino upoznao papu Pija X. koji ga je blagoslovio nježnošću oca.. Nažalost, ovaj je mladić obolio od tuberkuloze i mirno je umro izvan Rima, 11. svibnja 1905. Njegovi ostaci počivaju u rodnoj zemlji u Fortin Mercedesu, Chimpay. Blaženim ga je proglasio 11. studenoga 2007. papa Benedikt XVI.

Svetost ovog blaženika može biti na primjer svakodnevne mladenačke svetosti: dobro i s ljubavlju činiti svakodnevnu zadaću, odlučno i stalno odgovarati na Gospodinov poziv.

Već je sveti Ivan Pavao II. rado ponavljao mladima, da se ne boje postati svecima novoga tisućljeća: "Budite uronjeni i ljubitelji molitve, čvrsti u svojoj vjeri i velikodušni u služenju bližnjima, živi članovi Crkve i trudbenici mira."