XVIII. gimnazija Zagreb

Druženje, smijeh, zabava, ali i učenje i škola. 12 dana boravka u Francuskoj, upoznavanje novih, zanimljivih ljudi iz cijelog svijeta i uspomene koje ostaju za cijeli život. To bi ukratko bio opis projekta koji se ove godine održao po prvi put, no sudeći po dojmovima nastavit će se održavati još jako, jako dugo.

Po dolasku na pariški aerodrom, dočekali su nas animatori koji su nas odveli u Auberge Pajol gdje smo bili smješteni. Sudionici su dolazili čitav dan, a navečer je organiziran sastanak u punom sastavu. Nas pedeset i devet su rasporedili u 6 grupa i upoznali nas s programom i ciljevima projekta.

Sutradan ujutro smo krenuli na veliku paradu povodom velikog francuskog praznika kojim se svake godine 14. srpnja obilježava pad Bastilje. Nakon ručka u Aubergeu, autobusom smo otputovali za Vichy. Tamo su nas dočekale obitelji kod kojih smo bili smješteni. Idućeg jutra smo išli u školu, tj. sveučilište Cavilam gdje su nas ponovo rasporedili u 4 grupe. Svaka je grupa dobila svog profesora i učionicu. Same radionice nisu bile mnogo zanimljivije od klasične nastave, no dobro društvo je sve nadoknadilo.

Osim samog Vichyja, koji je poznat po svojim termalnim izvorima, tijekom 7 dana posjetili smo i velik dio regije, poput Clermont-Ferranda, tematskog zabavnog parka Vulcanie, muzeja kostima u Moulinsu i glazbenog festivala u Gannatu.

Posljednja 3 dana smo ponovo proveli u Parizu, a na putu natrag smo posjetili i renesansni dvorac Chambord. Navečer smo sudjelovali u stvaranju zajedničkog platna na koje je kasnije svatko napisao nešto po čemu će se sjećati Génération bilinguea. Tek smo idući dan zapravo doživjeli Pariz. U jutarnjim satima smo obišli mali dio Louvrea, a popodne oko 2 sata na 40°C je slijedila vožnja na romobilima (naravno ne električnim !!!) do najvećih pariških znamenitosti. To je genijalno putovanje trajalo 4 sata pa smo se svi u napola mrtvom stanju vratili u hostel. Ipak ta je večer bila poprilično posebna zbog vožnje brodom po Seini.

Posljednji je dan protekao u dosta tmurnoj atmosferi jer se bližio rastanak i kraj jednog posebnog iskustva koje je, vjerujem, oduševilo sve nas koji smo bili prisutni. Stekli smo brojne prijatelje sa svih strana svijeta, upoznali druge kulture, običaje i načine života – sve u svemu, bilo je to nezaboravno putovanje!

                                                                                                          Matej Čačić, 4.a