Danas smo se okupili u našoj školi kako bismo obilježili sutrašnji dan koji je osobitim slovima upisan u kalendar hrvatske prošlosti i hrvatskoga naroda. Voditeljica programa, učenica Lana Šimić, istaknula je da smo današnjim okupljanjem obilježili značaj i baštinu, ponos i sjećanje na 18. studenog. U trenutcima kada se cijela Hrvatska prisjeća Vukovara i Domovinskoga rata, učenici naše škole na svoj su način prizvali sjećanje na te dane i odali počast. Osim što smo svi zajedno zapalili svijeće pred školom, dio učenika četvrtih razreda pripremio je program, u suradnji sa svojim profesoricama hrvatskoga jezika Veronikom Jurković i Darijom Gospodnetić, koji su izveli u nadi da ćemo se na dostojanstveni način prisjetiti prošlosti i odati počast onima koji su za nas dali svoj život i nikada ne trebaju biti zaboravljeni.
Voditeljica programa, učenica Bruna Grgurević, najavila je učenicima da ćemo u osvrtu na prošlost, čuti suvremene tekstove snažnih riječi o Vukovaru i Škabrnji. O svemu onom što povezuje vrijednost žrtve kakvu su podnijeli sinovi i kćeri Vukovara i Škabrnje. Škabrnja je, uz Vukovar, postala simbolom stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu.
Književnica Jelena Alfirević-Franić o tome je napisala pjesmu Škabrnjske žene koju su izvele učenice Ramona Žunić, Mirta Pavlović, Nina Raspović i Anđela Santini. Govoreći o toj žrtvi i prisjećajući je se, slušajući suvremeni tekst, i mi danas možemo živjeti s vjerom i nadom u bolje sutra, pa i onda kada je ta nada posve blijeda.
,,Na prvoj crti, s krunicom u šakama, u vojničkoj uniformi, za slobodu Škabrnje - škabrnjske žene.
Tenkom pregažena starica, neispričane bajke, nezagrljeni unuci, neizvezeni stolnjaci, kameni svatovi - škabrnjske žene."
Voditeljice su istaknule da tek u ratu čovjek spozna što su mir i sloboda. Oduvijek je rat bio tema književnih djela, ali svaka priča o ratu zapravo je antiratna priča. Zato i naši učenici slušajući o ratu, uče kako je mir nenadoknadiv. Jednu takvu pjesmu autorice Jelene Alfirević-Franić, o Kati Šoljić, ženi koja je u ratu izgubila četiri sina, izvela nam je učenica Lucija Burčul.
,,U svitanje dana polja pšenice kanda okupana su krvlju,
to odsjaj je sunca ili
nad slavonskoj ravni Majci Courage noćas,
dok nitko ne gledaše,
iz prsiju ‒ od boli ‒ krv u potocima
poteče?
Kata Šoljić,
vječna hrvatska Pietà!"
Za kraj smo čuli vječnu poruku Siniše Glavaševića u izvedbi učenika Jakova Lisice.
,,Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost - tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven.
Da ga krvnik ne nađe. Grad –to ste vi!
Nazor za Vukovar i Škabrnju: ,,Da se ne ponovi, da se ne zaboravi!"
