Gimnazija Vladimira Nazora Zadar

Povijest škole – tko smo mi?

Kronike bilježe da je Gimnazija Vladimira Nazora najstarija obrazovna ustanova u Zadarskoj županiji. Utemeljena je 26. studenoga 1804. godine. Početak devetnaestog stoljeća bilo je vrijeme procvata zadarskog školstva. Godine 1806. otvara se u Zadru licej, a 1810. godine pored gimnazije i spomenutog liceja djeluje novootvorena središnja škola koja ima karakter sveučilišta. Zadar je imao ono što i jedna Ljubljana, koja je bila sjedište Napoleonove Ilirije. Padom Napoleona ponovno se uspostavlja austrijska vladavina, a za vrijeme druge austrijske vladavine obavlja se reforma školstva. U drugom dijelu 19. st. vodila se velika borba za uvođenje hrvatskog jezika u zadarsku gimnaziju. Školska godina 1851./1852. važna je za gimnaziju, jer je na mjesto ravnatelja, koji je prije bio Talijan, došao Hrvat dr. Juraj Pulić. Uz ostale profesore Hrvate, posebno uz dr. Mihu Klaića, Ivana Danila i Natka Nodila budi se nacionalna svijest.

Povijesna je istina da je zadarska gimnazija uvijek imala narodni karakter, a u nastavničkom vijeću i među učenicima  uvijek su u većini bili Hrvati, što govori da je talijansko stanovništvo bilo u manjini. Prvak Narodne stranke dr. Miho Klaić na 4. Dalmatinskom saboru 1890. g. zatražio je da se u zadarsku gimnaziju umjesto talijanskog nastavnog jezika uvede hrvatski. Bečka vlada tek nakon sedam godina  donosi odluku da se u šk. god. 1897./1898. otvori nova gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom. Hrvatska gimnazija je vrlo brzo bacila u sjenu talijansku gimnaziju. Do 1918. bila je najbolje  pohađana gimnazija u Dalmaciji, tako da je 1918. bilo upisano čak 490 učenika.

Kad je  Rapalskim ugovorom Zadar pripao Italiji, hrvatska je gimnazija brutalno zatvorena od fašističkog režima i skoro kompletno, s većinom profesora i učenika, nastavlja s radom u Šibeniku. Gimnazija 11. ožujka 1945., ponovno u slobodnom Zadru, nastavlja svoj kontinuirani rad do današnjih dana.

Reformom školstva 1977. i 1978., gimnazije se u Hrvatskoj ukidaju, a naša Gimnazija nastavlja svoje djelovanje u Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje Juraj Baraković. Centar se službeno ukida 31. kolovoza 1992. i od tada se ponovno vraćaju gimnazije u novi sustav školstva u našoj Domovini. Od njenog utemeljenja i u skoro 200 godina dugoj povijesti, iznjedrila je velik broj znamenitih ljudi: znanstvenika, umjetnika, književnika i domoljuba. Neki od njih su: - u 19. stoljeću: dr. Juraj Pulić, prvi ravnatelj Hrvat, dr. Miho Klaić, prvi urednik Narodnog lista, Špiro Brusina, znanstvenik i erudit, Natko Nodilo, urednik Narodnog lista. - u 20. stoljeću: Vladimir Nazor, pjesnik i književnik, Milan Begović, književnik, Pavle i Maja Dešpalj, znameniti glazbenici, Igor Kuljerić, glazbenik i skladatelj, Ante Stamać, književnik i pjesnik, Ivo Mašina, hrvatski domoljub i mučenik, te mnogi drugi.

Zgrada u Perivoju Vladimira Nazora u kojoj je danas i naša škola. Lijevo je slika iz 1899., a desno  iz 1929. godine.  Zgrada je sagrađena 1898. kao vojarna.

Gimnazija danas

Naša škola je smještena na drugom katu zgrade u Perivoju Vladimira Nazora, koja se vrlo često u svijesti građana Zadra poistovjećuje s Gimnazijom, iako u toj zgradi žive i rade još tri škole. Upisujemo  šest razrednih odjeljenja i to: tri razreda opće gimnazije i tri razreda jezične gimnazije. Zahvaljujući provjerenom  profesorskom zboru naše škole, poštujući temeljne principe nastavnog procesa, odgajamo i obrazujemo učenike za budućnost u duhu domoljublja, poštujući druge narode i kulture. Zadarska Gimnazija Vladimira Nazora čuvena je po tome što su njezini učenici cijenjeni na svim  sveučilištima u našoj Domovini, a dio učenika upisuje studije u inozemstvu i time se  ponosimo. Tako ćemo i dalje nastaviti, uvijek pazeći na dostojanstvo učenika, poštujući njegovu osobnost - ali zahtijevajući znanje. Za predani rad u odgoju i obrazovanju, naša škola je dobila nagrade i priznanja, na koje smo jako ponosni. Posebno se radujemo svakom uspjehu naših učenika na raznim natjecanjima.

                                                                                      Rade Šimičević, prof.