Povijest  školstva u Svinjarevcima

Prema arhivskoj građi, škola u Svinjarevcima datira iz 1869.godine iako je i stotinjak godina prije iskazana potreba za školom.

U ono vrijeme škole su se otvarale pod okriljem katoličke crkve, odnosno utjecajnih biskupa koji su uviđali potrebu otvaranja škola kako bi i oni siromašniji stekli osnovnu izobrazbu.

Za vrijeme drugog svjetskog rata u selu je djelovala i „švapska“ škola u kojoj se nastava odvijala na njemačkom jeziku te su imali i svog učitelja. U to vrijeme u školi je radila učiteljica Viktorija Krejči. Radi ratnih zbivanja i stradavanja sela, školske godine 1942./1943. više nije bilo nastave u Svinjarevcima. Kad je završio drugi svjetski rat, škola je obnovljena.

Škola u Svinjarevcima  obuhvaćala je izobrazbu učenika od prvog do četvrtog razreda i uvijek je bila kombinacija razrednih odjela. Bili su to kombinirani odjeli s po dvadesetak učenika. Radile su po dvije učiteljice.

U razdoblju od 1955. do 1960. godine škola je organizirana i kao šestogodišnja osnovna škola. Od 1. do 4. razreda bili su kombinirani odjeli, a  5. i  6. razredi imali su odvojeno organiziranu nastavu. Učitelji su predavali i u višim razredima. Na žalost, ne postoji nijedan fotografski zapis o izgledu zgrade stare škole u Svinjarevcima. Zgrada škole je uništena u Domovinskom ratu 1991.godine.

Prema usmenoj predaji gospođe Anice Božić koja je ujedno bila i učiteljica u  Svinjarevcima, zgrada stare škole imala je jednu učionicu i stan za učitelja. Uz zgradu škole nalazila se pomoćna  prostorija koja je poslije također pretvorena u stan za učitelja. Učionica je bila klasičnog standardnog izgleda za ono vrijeme, s klasičnim većim prozorima koji su u donjem dijelu bili obojani kako se ne bi moglo vidjeti unutra. U to vrijeme škola nije imala ni struju ni vodu te je imala vanjski sanitarni dio. Škola se grijala na drva i ugljen, a nastava je bila organizirana u dvije smjene.

Postojala  je još jedna neuređena učionica koja je tek 80-ih godina osposobljena za rad. Tih se godina rad u školi odvijao u jednoj smjeni, no preko zime, radi uštede grijanja, ponovno bi se radilo u dvije smjene u samo jednoj učionici.

Od 1960. do 1971. godine škola je pripadala Slakovcima. U tom razdoblju škola je u svom vlasništvu imala 5 jutara zemlje, ali je ta zemlja pripala Slakovcima. Prije toga, zemlju su obrađivali učitelji za osobne potrebe, a nakon što je zemlja pripala Slakovcima više nije bilo materijalne koristi niti za učitelje niti za školu, iako je traženo da se dio prihoda ostvarenih od korištenja zemlje usmjeri na materijalno opremanje škole.

Osim naknade u plaći, učitelji su za svoje osobne potrebe grijanja dobivali 5 metra drva.

Kad je škola dobila struju, negdje iza 1971. godine, u učionicu su postavljene „fluoroscentne“ žarulje.

Nakon 1971. godine, kad je škola dospjela pod okrilje Vukovara, školska je zemlja vraćena školi u Svinjarevcima. Učiteljica je zajedno s učenicima obrađivala  školsku zemlju. Od ostvarenih prihoda obrađivane zemlje obnovljena je škola i učiteljski stan. Dobio se novi namještaj. Na školi su promijenjeni prozori. Stavljena je kapija na obje školske zgrade. Ondašnji Školski odbor je tražio da zemlja ostane u vlasništvu PŠ Svinjarevci. Kako je to bila državna zemlja koja je dana školi na korištenje, nakon Domovinskog rata država ju je uzela nazad.

  Škola u Svinjarevcima djeluje i danas kao područna škola Osnovne škole Antuna Bauera iz Vukovara.

                                                                    Melita Bertić, učiteljica u PŠ Svinjarevci