Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci

    Ove godine 4.b razred dogovorio se da će kroz različite aktivnosti obilježiti Dan planeta Zemlje.

       Na nastavi Hrvatskoga jezika upoznali smo jednu Indijansku legendu koja govori o tome kako su nastale različite rase ljudi koje žive na Zemlji. Osvijestili smo kako su svi ljudi jednaki i imaju jednaka prava bez obzira na boju kože, nacionalnost, jezik, vjeru i ostale osobine po kojima se razlikujemo jedni od drugih. Pročitali smo i pismo indijanskog poglavice američkom predsjedniku u kojemu govori o svetosti zemlje i o tome da se zrak, Sunce i zemlja ne mogu kupiti jer nije naše vlasništvo već pripada svima. Vrlo su ih se dojmile riječi mudrog poglavice. Pogledali smo i kratki film kako bismo vidjeli da Zemlja pripada velikom prostranstvu Svemira. Učenici su zaključili da je planet Zemlja kao majka koja nam daje sve što nam treba za život i kako joj mi, ljudi, nismo uvijek dobra djeca jer je ne čuvamo onoliko koliko bismo trebali i mogli.

      Motiv Zemlje ostao nam je glavni zadatak iz Likovne kulture. Vrlo brzo učenici su tehnikom rastera naslikali Zemlju ili dio Zemlje kakvu bi oni voljeli da postane i ostane. Slike smo namijenili planeti Zemlji kao čestitku za rođendan.

Prošetali smo i okolišem Škole. Saznali smo da je svaka biljka korisna za ljude ili životinje, a neke su vrlo ljekovite pa se koriste za čajeve, med, sirupe, kreme…

        Maslačak, čijih je žutih kapica bilo bezbroj, vrlo je ljekovit, iako se smatra korovom. Odlučili smo napraviti sirup od maslačka jer će svima dobro doći za podizanje imuniteta, koji će nas braniti od virusa i pomagati onima koji će imati grlobolju. Trebali smo 550 cvjetova i dogovorili smo se ubrati svatko 42 cvijeta. Međutim, vrlo brzo smo ubrali i više. Cvjetne glavice skupili smo u simplicu (naučili smo novu riječ-slamnata posuda koja se koristila za skupljanje jaja, za dizanje tijesta za kruh koji se pekao u krušnoj peći, za branje voća i slično). Oprali smo cvjetove, ali ih nismo imali gdje skuhati. Učiteljica je rekla da će ona to uraditi kod kuće, a učenici će prepisati recept i kod kuće pokušati isto. Također smo trebali kreirati naljepnicu za sirup i donijeti prazne bočice.

       Tijekom vikenda učiteljica je skuhala naš zajednički sirup, a nekolicina učenika iz razreda također. Izabrali smo naljepnicu koja nam se najviše svidjela, s vlastitim imenima, te je sirup postao personaliziran.

       Upoznali smo još neke korisne biljke: trputac, kamilicu, lipu, šipak i koprivu koji se koriste za čajeve.

       Sada drugačije gledamo na našu planetu. Poštujemo je i zahvalni smo što nam poklanja toliko toga na svakom koraku. Obećali smo: čuvat ćemo je kako bi i iduće generacije mogle uživati u njenim darovima.

                                                                                 Učiteljica Tatjana Maršić