Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci

         Tolerancija je poštivanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti svjetskih kultura, oblika izražavanja i načina bivanja ljudima.

        Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju.

         To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev - dosljedno poštovanje ljudskih prava.

         Tolerancija znači ne podlijegati ljutnji, mržnji i želji da povrijedimo druge.

----------------------------------------------

           Ove školske godine jedan od razrednih projekata upravo je vezan uz toleranciju. To je projekt učenika osmih razreda i njihovih učiteljica Kristine Krolo i Sanje Cingel - Stani uz mene.

        Projekt  Stani uz mene  trebao nas je upoznati s različitostima s kojima se susrećemo u društvu i potaknuti razvijanje tolerantnijeg odnosa prema drugim ili drukčijim osobama. 

        Kako to postići?

        Kako prihvatiti drukčijeg od nas, kako prihvatiti sličnog nama, kako pomoći prijatelju u nevolji, kako reagirati na nasilje, što kad nam je draga osoba neizlječivo bolesna, što kad susrećemo stare i nemoćne ljude, što ako ne znamo riješiti neki problem, što ako nam je prijatelj druge vjere… i mnoštvo sličnih pitanja.

       Odgovore smo potražili na raspoloživim internetskim stranicama, razgovarali smo s ukućanima, a kao poseban zadatak odlučili smo posjetiti ustanove za ljude s posebnim potrebama i crkve drugih vjeroispovijesti u našoj bližoj okolici. Posjetili smo Umirovljenički  dom Vedri dani, Udrugu Jaglac (udrugu za pomoć osobama s mentalnom retardacijom) i Evanđeosku pentekostnu crkvu Betanija u Orahovici.

      Svugdje su nas lijepo primili. Umirovljenici su nam ispričali kako trebamo poštivati svakog čovjeka jer su svi ljudi isti, krvavi ispod kože. Poučili su nas da na nasilje ne treba odgovarati nasiljem jer to stvara još veće nasilje i mržnju. Prema prijateljima treba biti iskren i pomagati im, stare ljude treba cijeniti i pomagati im jer ćemo svi jednog dana biti stari. Rekli su nam i kako je teško biti bolestan i sam i  kako je lijepo imati osobu na koju se možeš osloniti…Zahvalni su ravnateljici Doma i medicinskim sestrama koje im pomažu s osmijehom na licu…

      Naglasili su da ćemo od drugih ljudi primiti ono što i sami dajemo.

      Puno smo naučili od tih dragih, umirovljenih ljudi…

      U Udruzi Jaglac vidjeli smo na kakve sve poteškoće nailaze osobe s mentalnom retardacijom i njihovi roditelji i skrbnici. Kroz prezentaciju pokazali su nam kako provode dane i kako se brinu jedni o drugima. Članovi Udruge Jaglac i njihovi volonteri zahvalni su svima koji im pomažu.

     Članovi Evanđeoske crkve Betanija  pokušali su nam objasniti da je pomaganje drugima osnova kršćanstva, da su ljubav i dobrota nazočne u svim vjeroispovijestima. Sve vjere uče da ljudi trebaju biti dobri jedni prema drugima i pomagati si. Poštivanje drugih, prihvaćanje drugih, živjeti u miru s drugima…… je tolerancija.

     Dosta smo naučili iz ovog projekta, spoznali neke nove činjenice. Zaključili smo da jedino ako drugima damo priliku, onda ju imamo pravo i tražiti.

     Hvala gospođi Lidiji  Stojković i pastoru Stojkoviću, ravnateljici Umirovljeničkog doma Vedri dani, predsjednici Udruge Jaglac i njihovim volonterima na lijepom dočeku i na svemu što su nam omogućili da vidimo.

             Nositelji projekta: učenici 8. a i 8. b razreda i učiteljice Kristina Krolo i Sanja Cingel,

                                           fotografirala učiteljica Latica Harauzek