Nije to ništa nepoznato. Poklade, maškare, fašnik ili karneval svima je poznat običaj koji seže još iz daleke prošlosti. Vjerovalo se kako se  maskama mogu zastrašiti i otjerati zli duhovi te tako pobijediti nevolja, a ljudima koji su nekada ovisili o uspjehu žetve kako bi prehranili svoju obitelj i životinje, ovo je imalo smisla.

Iako možda više i ne razmišljamo o nastanku maskiranja, ovakva se tradicija  zadržala sve do danas. Ona je raširena po svijetu i može se  razlikovati ovisno od mjesta i vremena u kojemu se odvija.

Učenike područne škole u Humljanima zanimalo je kako je izgledala proslava maškara u njihovom mjestu  i to u vrijeme njihovih predaka. Iz tog su razloga odlučili napraviti intervju s  nešto starijim stanovnicima svoga mjesta i potražiti odgovore na svoja pitanja.

Učenici su se dobro snašli u ulogama novinara i prilikom razgovora snimili odgovore stanovnika koje su kasnije prikazali i u pisanom obliku.

U nastavku možete pročitati njihov intervju sa stanovnicima.

Maskiranje naših predaka

Učenici: Jesu li se maškare održavale i u vaše vrijeme?

Stanovnici: Jesu. I u naše su se vrijeme svake godine u razdoblju prije korizme održavale maškare.

Učenici: Kako je to izgledalo nekada?

Stanovnici: Obično bismo se okupljali pred domom ili školom i tako započeli povorku maškara kroz selo pjevajući. Male bi maškare (djeca) išle nedjeljom i  to najčešće u predvečerje, a velike (odrasli) utorkom.  Oni koji se nisu maskirali, dočekali bi maškare pred svojom kućom i počastili onime što su imali. Najčešće bi to bile jabuke, jaja, bomboni ili krofne. Novci su se rijetko davali jer ih nije previše ni bilo.

Učenici: U što su se  ljudi najčešće maskirali?

Stanovnici:  Najčešće su se maskirali u ovčju kožu i krznene prsluke noseći  glavu  životinje ili zvijeri  s rogovima i velikim jezikom . Oni su se nazivali bušari i nosili uz sebe zvonce kako bi najavili da je vrijeme poklada.  Također bi se žene maskirale u vještice, a muškarci su se znali preodjenuti u trudnice kako bi nasmijali ostale. Posljednjih godina bismo se organizirano maskirali u svatove,  u Snjeguljicu i patuljke i sl.

Učenici: Od čega ste i kako pravili maske?

Stanovnici: Nekada su se maske radile i po čitavu godinu. Iskoristilo bi se sve što se moglo iskoristiti od prirodnih materijala. Izrezivali bismo  stare krpe i vreće, prikupljali životinjsko krzno ili perje. Prije se maske nisu mogle kupiti pa smo se snalazili tko je kako mogao. Znali smo se namazati  vodom ili medom po licu i po tome raspuhati brašno ili perje. Nije bilo ni šminke kao danas, nego smo koristili crveni papir koji bi ostavljao boju po licu.

Učenici: Mislite li da su nekada maškare bile bolje od ovih današnjih?

Stanovnici: Danas je lakše nabaviti masku i veće su mogućnosti za maskiranje, ali u manjim mjestima poput našeg manja je zainteresiranost i čini se da maškare polako nestaju. Nekada su male maškare bile znatno brojnije i hodale pjevajući što se danas ne može reći, zato smatramo da je prije bilo bolje i veselije. 

Učiteljica Marija Katalinić