Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci - Naslovnica

> Naslovnica

Vijesti

Posjet veterinarke Katice Silađi

Autor: Administrator , 21. 11. 2018.

U sklopu e Twinning projekta Od PSA do PrijateljStvA u kojem sudjeluje PŠ Humljani, učenike 1.razreda područne i matične škole, posjetila je gospođa Katica Silađi, veterinarka koja svoju djelatnost obavlja u Veterinarskoj stanici Orahovica i koja je između ostalog, naša draga sumještanka.

Jutarnja radost djece pred školom znači – snijeg je.

I ja sam se radovala, ali ne kao nekada snijegu. Dan je trebao biti nešto drugačiji nego inače.

Naime, u listopadu sam započela s pokretanjem e Twinning projekta Od PSA do PrijateljStvA u kojem nam se priključila i PŠ Miljevci. Uspjeli smo obaviti jedan dio posla i na različite načine kod učenika osvijestiti neka nova znanja o kućnim ljubimcima – psima.

Stoga smo kao sljedeći korak ovog projekta u našu matičnu školu odlučili pozvati i upoznati liječnika za životinje.

Našem se pozivu vrlo rado odazvala gospođa Katica Silađi, veterinarka koja svoju djelatnost obavlja u Veterinarskoj stanici Orahovica i koja je između ostalog, naša draga sumještanka.

Prepustila sam na početku sata svoju „učiteljsku palicu“ učenici Asi koja je Pričom iz kutije (priča govori o ružnom ponašanju prema psu) motivirala učenike prvog razreda za onom stvarnom pričom i znanjima koja im je najbolje mogla prenijeti stručna osoba u tom području.

Tako je veterinarka svojim zanimljivim predavanjem objasnila učenicima kako se brinuti o životinjama, prvenstveno govoreći o kućnim ljubimcima koje imaju gotovo svi učenici. Dječje su ruke bile neprestano u zraku, svi su ju htjeli nešto pitati ili podijeliti svoje doživljaje o toj temi. Mi odrasli bili smo oduševljeni koliko se zapravo ljubavi za životinje krije u dječjim srcima.

Prvašić A (tužno): „Hranio sam svoje dvije mace i igrao se s njima. Nismo ih nikad vezali, nije mi jasno zašto su jednom samo otišle…“

Prvašić B: "Moje Lilike isto više nema. Ubio ju je krpelj."

Prvašić C: „Mene moj pas jako usrećuje i ja bih volio da nije nikad vezan. Sve je to zbog sušenja odjeće. Ali kad ju mama pokupi, odmah ga pustim pa se igramo.“

Prvašić D: „Ja čim dođem iz škole pustim svog psa i mi se igramo cijeli dan.“

Prvašić E: „Ma nemoj, a kada onda pišeš zadaću?!?“

Prvašić D: „Pa kad se pas umori.“

Veterinarka je učenicima demonstrirala kako to izgleda kada životinja dođe kod nje u ambulantu i opisala neke zarazne bolesti koje se mogu pojaviti kod pasa.

Uz bijelu kutu, svi pogađaju da oko vrata nosi – stetoskop. Neki su učenici tako imali priliku poslušati svoje otkucaje srca koje je još uvijek uzbuđeno kucalo, a mnogi su poželjeli biti veterinari kada odrastu.

Veterinarki Katici na kraju smo uručili zahvalnicu, a ona nas je pozvala da posjetimo njezinu ambulantu.

Učiteljica Tamara i njezini prvaši pokazali su se kao iznimno dobri domaćini i suradnici. Nova znanja učenici su prikazali na plakatu istaknuvši ono što životinjama najviše treba; dom i hrana, zaštita i ljubav.

Odlazila sam iz škole s osmjehom na licu. Dan je bio dobar, imali smo sat za život. Znala sam da stvaramo generaciju koja će biti suosjećajna, empatična i posvećena onomu što voli.