Vijesti
NA DANAŠNJI DAN ROĐEN FABIJAN ŠOVAGOVIĆ
Autor: Maja Poslon Živković, 4. 1. 2015.
Hrvatski mjesečni časopis posvećen sedmoj umjetnosti za najboljeg hrvatskog filmskog glumca svih vremena odabrao je – Fabijana Šovagovića, čovjeka koji je u svojim ulogama utjelovio sve elemente povijesti slavonske ravni – ponos i inat, bezgraničnu sreću i beskonačnu tugu.
Neki glumci cijelog života igraju jednu te istu ulogu. To nikako ne važi za Fabijana Šovagovića, koji je u svojoj glumačkoj karijeri ostvario više od stotinu filmskih i kazališnih uloga, toliko različitih po karakteru. Bio je Matija Gubec, lord Macbeth, žandar Mile Vrbica, Kikaš, partizan, slavonski seljak... i još mnogo toga. A u svakom slučaju je bio i ostao najveći hrvatski glumac svih vremena.
Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932. u Ladimirevcima, u tipičnoj slavonskoj obitelji, kao najmlađi od četvero djece Josipa i Tonke, zemljoradnika. Kao u nekom filmu o teškom životu slavonskog seljaka, koji se polako uspinje društvenom ljestvicom i dotiče zvijezde – upravo tako tekla je Fabijanova životna priča. U ranoj fazi djetinjstva preminuli su mu i otac i majka. Skrb o njemu te braći i sestrama, preuzeo je stric Šime s obitelji.
Titulu Essekera Šovagović zaslužuje zbog činjenice da je u gradu na Dravi proveo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, a upravo je ovdje i napravio prve korake po daskama koje život znače. Nakon osnovne škole u Osijeku je završio i srednju građevinsku školu te je čak počeo raditi kao građevinski tehničar. No, već mu je u to vrijeme jedina prava ljubav bila gluma i to kazališna. U vrijeme školovanja započeo je kazališnu karijeru glumeći i režirajući predstave u Ladimirevcima i u KUD-u Milica Križan, kako se u to vrijeme zvao HKUD Osijek 1862.
1953. godine, nakon nekoliko mjeseci provedenih u građevinskoj djelatnosti, Šovagović upisuje studij glume u Zagrebu na Akademiji kazališnih umjetnosti. Nakon četiri godine uspješno je diplomirao i započeo glumiti u Zagrebačkom dramskom kazalištu. Te iste 1957. godine započeo je i filmsku karijeru ulogom u filmu „Svoga tela gospodar“ kojeg je snimio Fedor Hanžeković prema pripovjetci Slavka Kolara. Kasnijih godina slijede uloge u „H8“ Nikole Tanhofera, mini-serija „Dnevnik Očenašeka“, „Bitka na Neretvi“, „Kuda idu divlje svinje“ i brojne druge uloge, koje su u filmovima i serijama do kraja Šovagovićevog života dosegnule brojku 137. Paralelno s filmskom tekla je i njegova kazališna karijera. Do 1966. godine bio je slobodni glumac, a tada postaje član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje će također ostvariti velike uloge – bio je Aleksa u Nušićevu djelu “Sumnjivo lice”, Dživulin u Držićevoj komediji “Dundo Maroje”, Lord u Shakespearovu “Macbethu” te Estragon u Ionescovoj drami apsurda “U očekivanju Godota”.
Neko je vrijeme bio i član Teatra u gostima, kojeg je osnovao Relja Bašić, no vratio se u HNK. Za matičnu kazališnu kuću napisao je dramu „Sokol ga nije volio“, koja će kasnije postati i cijenjeni film. Dramu je napisao prema motivima iz svojeg djetinjstva, a u ovom će filmu odigrati i ulogu života.
Mada posvećen glumi, Šovagović je zasnovao i obitelj – 1963. godine ženi se Majom Blaškov s kojom će dobiti dvoje djece. Anja (1963.) i Filip (1966.) također su danas cijenjeni hrvatski kazališni i filmski umjetnici, kojima je otac Fabijan prenio svoj glumački gen.
Šovagović je u životu odigrao neke od najupečatljivijih uloga hrvatske kinematografije – bio je Joža Sveti u „Brezi“, Mile Vrbica u „Kuda idu divlje svinje“, intelektualac sklon alkoholu u političkoj drami „Novinar“, opsjednuti statističar Fabijan u Tadićevom „Ritmu zločina“ pa čak i sam vođa seljačke bune Matija Gubec. No, mnogi će izdvojiti dva njegova ključna filma, o svoj patnji slavonskog seljaka – „Đuku Begovića“ i „Sokol ga nije volio“.
Dio nagrada koje je za svoja maestralne uloge primio tijekom karijere uključuju pulsku Zlatnu arenu, nagradu hrvatskog glumišta, ali i nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Posljednje desetljeće života Fabijana Šovagovića obilježile su bolesti te tek povremeno pojavljivanje u kazališnim i filmskim ulogama. Mnogi pamte i njegovu ulogu u spotu za pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“ Miroslava Škore. Preminuo je u osvit novog milenija, 1. siječnja 2001., prepustivši mjesto na hrvatskoj filmskoj sceni i daskama koje život znače, nekom novom glumcu. Mjesto koje i danas stoji upražnjeno.
U rodnom selu Ladimirevci Šovagoviću je podignut spomenik. Od 2007. godine tijekom travnja u istom se mjestu održava i memorijal posvećen nikad prežaljenoj legendi hrvatskog glumišta.
Više informacija potražite na stranici: http://www.fabijan-sovagovic.com/index.html
