Vijesti
BUDIMO LJUDI...
Autor: Maja Poslon Živković, 18. 1. 2015.
...promotrimo na trenutak život očima slabovidnog djeteta...
Volim život
i sretan sam.
Idem u školu i uporan sam.
Volim iznenađenja kao i sva druga djeca.
Prijatelji me upotpunjuju.
Uživam u druženju.
Omiljen sam
i ne volim biti sam.
Obožavam bicikl i slatkiše.
Imam veliko srce
u koje stane cijeli svijet.
Odvažan sam i hrabar iako sam dijete.
Vesele me male stvari,
velike još i više.
Ne osjećam se drugačije od drugih.
Ne želim biti obilježen.
Mislim da ću uspjeti u životu.
Silno to želim.
Ali, zna biti dana kada se osjećam beznačajno,
usamljeno
i izgubljeno u ovom velikom svijetu.
Ponekad satima stojim u tišini i tražim razlog za motivaciju.
Kuda i kako dalje?
S očima širom otvorenim razgovaram sa imaginarnim likom koji je plod moje mašte.
Olakšavam samoću neko vrijeme i negdje.
Jednom davno dok sam šetao ulicom netko je doviknuo za mnom:“Očalinko, očalinko“.
Jako me zaboljelo
i još uvijek boli.
Ali, moji prijatelji nisu takvi.
Oni me vole i ja volim njih.
Imam ih puno.
Toliko je divno što su sa mnom.
Autor pjesmice Marijana Križanović, prof.
