DNEVNIK JEDNOG RATA - VINKOVCI
Autor: Matea Skeledžija, 10. 12. 2015.
Film prati ratne događaje u Vinkovcima od prvog granatiranja grada 19. srpnja 1991., ali i događaje u okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Premijera filma je u nedjelju 13.12.2015. u 19h u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela Donji Miholjac.
Dokumentarni film „Dnevnik jednog rata – Vinkovci“ podsjetnik je na Domovinski rat i događaje na istočno-slavonskoj bojišnici. Početak radnje je petak, 19. srpnja 1991., kada su Vinkovci prvi puta granatirani. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine. Film prati ratne događaje u gradu, ali i okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere.
Autentičnost teških dana stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske potvrđuju mnogi vrijedni arhivski snimci što su ih zabilježili snimatelji amateri i vinkovački ratni fotoreporteri.
Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.
Svaki je dan bio težak, ali svima je najteže pao 18. studenoga kada je okupiran Vukovar. Pa ipak beznađe koje se tada uvuklo među ljude preraslo je u inat da Slavonija, a s njome i Hrvatska, nikada neće biti pokorena.
Vinkovci imaju svoje junake. To su svi oni koji su ostali u gradu kako bi se i hrvatski branitelji koji su tamo došli iz cijele Hrvatske i dijaspore osjećali sigurnijim. Najteže je bilo u bolnici koja se nalazila tek petstotinjak metara od prve crte bojišnice. Dnevno je zbrinjavala više desetaka ranjenih vojnika ali i civila.
Iako je smrt bila posvuda, nikada nije nedostajalo kulturnih zbivanja – koncerata, likovnih izložbi, promocija knjiga. U tom gradu muze nikad nisu šutjele. To je jačalo moral i hrabrilo vjeru da će se Hrvatska izboriti za svoju samostalnost.
Grad je preživio sve nedaće. Dočekao je Božić i novu 1992. godinu pod granatama. Iako pod uzbunama, već se osjećalo ozračje najavljivanog međunarodnog priznanja Hrvatske.
Radnja filma staje s povijesnim datumom: 15. siječnja 1992. kada je Hrvatska nakon svih muka konačno i međunarodno priznata.
Napadi na grad su nastavljeni, ali sve je bilo drukčije i lakše sa spoznajom da Hrvatsku više nitko neće i ne može uzeti onima koji su živjeli i umirali za nju…
Producentica Ksenija Abramović
Scenaristica i redateljica Nada Prkačin
Snimatelj i montažer Ivan Lovrić
Autor glazbe Željko Barba
Animacija i grafički dizajn Nikola Uroić
Sažetak filma: https://www.youtube.com/watch?v=yWLBRMAR5mA
