ŠTO SLAVIMO NA BLAGDAN SVIH SVETIH, A ŠTO NA DUŠNI DAN?
Autor: Maja Poslon Živković, 1. 11. 2016.
Prvoga dana u studenome obilježavamo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga još jedan važan dan – Dušni dan.
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje. Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.
Osim u Katoličkoj crkvi, ova dva blagdana obilježavaju se i u Engleskoj crkvi te u mnogim evangeličkim crkvama, premda način obilježavanja varira od crkve do crkve.
Stotine tisuća ljudi danas će sjećanjima i bezbrojnim svijećama zagrijati posljednja počivališta svojih bližnjih. Većina će se, odana uspomeni, kući vratiti zadovoljna s osjećajem da su učinili nešto dobro i lijepo za one kojima više nemaju prilike nešto pružiti, dati. Sjećanje i tradicija odlazaka na groblje za blagdan Svih svetih, osim što su izraz poštovanja prema preminulima, tako su i svojevrsna terapija za žive.