NAŠA ŠKOLA NAS ČEKA
Autor: Vedran Aladić, 29. 3. 2020.
Dragi učenici, roditelji i učitelji! Na kraju smo i drugoga tjedna nastave na daljinu. Prvi strah od ovakvog novog načina poučavanja i prvo iznenađenje ovakvom novom situacijom u kojoj smo se svi zatekli su iza nas i polako se počinjemo prilagođavati novim uvjetima i načinima rada. U ovakvim nadasve teškim i iznenađujućim životnim okolnostima uspjeli smo zajedničkim snagama omogućiti našem obrazovnom sustavu da se ne ugasi, da živi, da malim, ali jasnim i sigurnim koracima ide naprijed i ostavlja tragove koji će jednom, kada sve ovo prođe, ostati zapisani i možda biti putokaz za dalje. S obzirom da još nitko u ovome trenutku ne može procijeniti koliko će trajati nastava na daljinu i kako će se daljnja situacija razvijati, pokažimo i dalje u vremenu koje slijedi zajedništvo i strpljenje i svi dajmo sve od sebe kako bismo jedni drugima olakšali plovidbu kroz ovu oluju punu pitanja, nedoumica, strepnje i nade. Najljepše zahvaljujem svima vama na trudu koji ulažete, na strpljenju, na obostranoj komunikaciji, na pokušaju da iz ove teške situacije izvučemo i damo ono najbolje od sebe. Dragi roditelji, pozivam vas da i dalje usmjeravate svoju djecu i potičete ih da svakodnevno kontinuirano ispunjavaju svoje obveze, da kao i do sada budete naši pouzdani partneri u kreiranju organizacije rada vaše i naše djece te da nastavimo kvalitetno surađivati u ovom našem zajedničkom izazovu. Dragi učenici, znam da iznad vas lebdi puno različitih pitanja na koje tražite odgovore, znam da u ovome trenutku morate biti samostalniji i odgovorniji nego ikada i uložiti puno više truda nego inače da biste postigli zacrtani cilj. Isto tako znam da mnogima od vas nedostaju prijatelji i vaši učitelji, razgovor licem u lice, da vam nedostaje školska svakodnevica, smijeh, šale, naša dvorana, nogomet i badminton, školska kuhinja, tijesto s mesom i pileći medaljoni, da vam nedostaje naš mali princ i naše zajedničke priredbe. Ali zapamtite: niste sami u ovoj plovidbi! Zajedno smo na istoj lađi koja će nas vratiti u našu školu i omogućiti da ponovno sve bude kao nekad. Dragi učitelji, u svakodnevnoj komunikaciji s vama vidim koliko ste utkali sebe u nastojanjima da djeci ovakvu nastavu učinite prihvatljivom i hvala vam na tome. Sada ste u situaciji da donosite odluke, da svojom kreativnošću oblikujete svijet. Sada ste u situaciji da zaista možete i smijete odijeliti bitno od nebitnog, važno od nevažnog, potrebno od nepotrebnog. I NAPRAVITE TO! I vi i ja već godinama govorimo o tome da je suludo stavljati pred učenike nepotrebne podatke kojim ćemo ih danas zatrpati i od kojih sutra neće imati nikakve koristi. Budimo stoga mudri, usmjerimo svoje poučavanje na ono što će djeci sutra trebati i poštujmo činjenicu da djeca uz ovakav digitalni način rada moraju uložiti puno više truda i vremena da bi uspjeli sve odraditi. Pomozimo im! Rasteretimo ih! Usmjerimo se na bitno i nemojmo im zadavati zadatke samo da bi ti zadaci bili sami sebi svrha. I dalje smo neprestano na raspolaganju za sva vaša pitanja i za sve vaše potrebe! Svi budimo odgovorni, svi budimo strpljivi jedni prema drugima i svaku nejasnoću nastojmo i dalje rješavati kvalitetnom komunikacijom. Vjerujem čvrsto da ćemo uspjeti u ovoj misiji koja je pred nama jer kao što reče stara izreka: „Što je nebo tamnije, to će zvijezde biti sjajnije!!!“ S poštovanjem! Vedran Aladić
