Osnovna škola Antuna Mihanovića Osijek

Tri godine iza provođenja projekta,  uključili  smo se u obnovu statusa  te ponovno prošli kroz UNICEF-ovu proceduru koja je uključivala razgovor četiri predstavnika UNICEF-a u tzv. Fokus grupama s učenicima, učiteljima i roditeljima, njihov obilazak učionica i cijele škole te razgovor s ravnateljem i stručnim suradnicima (pedagoginja, defektologinja i psihologinja) i uvid u školsku dokumentaciju.

Naša škola se 2005. godine uključila u UNICEF-ov projekt „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“ te stekla priznanje „Škola  bez nasilja“. U tom periodu, svi učenici i učitelji prošli su kroz niz radionica na kojima se učilo i raspravljalo o raznim oblicima nasilja i načinima njegovog sprječavanja.

Uvjet za stjecanje priznanja bio je ispuniti UNICEF-ove kriterije, a neki od njih su sljedeći:

1.     Određivanje razrednih vrijednosti, pravila i posljedica

2.     Dežurstva učitelja u školskim prostorima

3.     Primjena restitucije i protokola o postupanju

4.     Obrade teme zlostavljanja putem redovnog nastavnog programa i na satu razrednog odjela (u planu, programu i svakodnevici škole)

5.     Kontinuirana edukacija svih učitelja, razrednika i drugih djelatnika škole

6.     Suradnja s roditeljima, lokalnom zajednicom i institucijama koje se bave zaštitom djece

7.     Primjena upitnika za roditelje o njihovom znanju o slučajevima zlostavljanja

8.     Ispitivanje vršnjačkog zlostavljanja (primjena upitnika za učenike)…

Sada, tri godine iza provođenja projekta,  uključili  smo se u obnovu statusa  te ponovno prošli kroz UNICEF-ovu proceduru koja je uključivala, osim gore navedenog, i razgovor četiri predstavnika UNICEF-a u tzv. Fokus grupama s učenicima, učiteljima i roditeljima, njihov obilazak učionica i cijele škole te razgovor s ravnateljem i stručnim suradnicima (pedagoginja, defektologinja i psihologinja) i uvid u školsku dokumentaciju.

Uvidom u rezultate upitnika za učitelje, popunjenom tijekom lipnja 2008. godine  (28 učitelja), dobivaju se sljedeći podaci:

·         Većina učitelja, tj. 63% se osjeća kompetentno u odnosu na pojavu nasilja.

·        Najveći broj učitelja, 78% procijenio je da su im učenici skrenuli pozornost na učenika koji trpi zlostavljajuće ponašanje samo 2-5 puta tijekom protekle šk. godine, 14,28% učitelja za tako nešto čuju jednom mjesečno, 7,14% učitelja su to jednom čuli protekle šk. godine, dok  se za jednom tjedno i svakodnevno  nije izjasnio niti jedan učitelj.

·        Učitelji su procjenjuju da je najčešći oblik zlostavljanja- rangirano od 1 (najčešći oblik) do 9 (najrjeđi oblik):

1. Nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje na bolan način

2. Zanemarivanje i isključivanje iz vršnjačkog kruga prijatelja

3. Laganje i odvraćanje ostalih učenika od djeteta

4. Uzimanje osobnih stvari i njihovo uništavanje

5. Nazivanje pogrdnim imenima vezanim za porijeklo (vjera, etnička ili soc. pripadnost)

6. Pokazivanje prostih gesti, komentari ili uvrede sa seksualnom konotacijom

7. Udaranje, batinanje

8. Iznuđivanje/uzimanje novca

9. Prijetnje i prisiljavanje na neželjene radnje

·        Na pitanje o uključenosti roditelja u rješavanje problema vršnjačkog nasilja, učitelji su dali sljedeće odgovore:

              a) nisu uključeni                    7,14% učitelja

              b) povremeno su uključeni      42,85%

c) potpuno su uključeni           50,00%

koordinatorica projekta, psihologinja silvija Mihaljević

listopad 2008.