PSIHO KUTAK
	mr. spec. Silvija Mihaljević, klinički psiholog
	Na početku svog rada u školi, predstavljajući se djeci, često sam čula komentare „Nisam ja lud!“ te se suočavala s brojnim predrasudama od strane djece, a i roditelja, vezanim uz moje zanimanje. Kako bi djeca, a i roditelji mogli shvatiti zašto je psiholog u školi, trebali bi znati što je to psihologija pa sam odlučila krenuti od definicije: 
	 
	
		
			| 
					
						Psihologija je znanost koja se bavi proučavanjem ljudskog ponašanja i doživljavanja, a psiholozi pokušavaju razumjeti ljude, što misle, kako se osjećaju, te tako predviđati i eventualno mijenjati njihovo ponašanje. | 
	
	 
	Psiholog u školi, dakle, radi s psihički zdravom djecom kad imaju nekakvih problema, npr. problemi učenja, nasilje od druge djece ili roditelja, strah od ispitivanja i brojni drugi strahovi, emocionalni problemi, agresivnost, razvod roditelja, gubitak bliske osobe ... 
	Isto tako, kroz razne ankete ispitujem mišljenje djece, roditelja i nastavnika o situaciji u školi, njihovom zadovoljstvu školom, promjenama kroz koje prolazimo i sl. 
	Predavanjima educiram nastavnike i roditelje o aktualnim temama iz područja psihologije: Zadovoljstvo životom, Stres, Kako se izboriti za sebe, Komunikacija i sl.  
	 
	Na početku svake školske godine radim predupis u prvi razred kada testiram i upoznajem svako dijete te učitelje i roditelje upućujem na djecu koja bi eventualno mogla imati problema s učenjem i ponašanjem ili na darovitu djecu koja također zahtijevaju drugačiji način rada. 
	 
	S osmim razredima obavljam profesionalno informiranje i savjetovanje u vezi s izborom budućeg zanimanja.
	 
	Surađujem ponajprije s pedagoginjom i defektologinjom, ravnateljem i nastavnicima, a po potrebi i s drugim djelatnicima.  
	 
	  
	 U svom radu koristim razne metode: 
	- testiranje djece kako bi utvrdila intelektualne sposobnosti djeteta i osobine ličnosti
	- razgovor, igru, crtanje, savjetovanje bilo individualno u svom uredu ili grupno u razredu kroz razne radionice
	 
	
		Brojni problemi koji su započeli u djetinjstvu, ostavljaju svoj trag i u odrasloj dobi.  Iz tog je razloga bitno kod djece razvijati svijest o postojanju raznih načina suočavanja s problemima, kao i uputiti ih na odrasle osobe koje im u tome mogu pomoći. 
	
		Neku djecu na razgovor upute nastavnici ili roditelji, a neka dođu i sama što posebno pohvaljujem. Kada osoba sama traži pomoć, spremnija je prihvatiti podršku drugih, a tad se i problem brže i lakše rješava. 
	
		 
	
		Zato, draga djeco, kad vas nešto muči, slobodno se obratite!
	
		  
	
		Moje radno vrijeme je svakodnevno od 8.00 do 14.00, a broj telefona na koji se roditelji mogu javiti je 200 328. Djeca mogu svoja pitanja, sugestije i probleme iznijeti i anonimno, u Sandučić povjerenja postavljen u holu škole.