Osnovna škola "Antun Matija Reljković" Bebrina

Klikom na "opširnije" pogledajte i pročitajte kako su učenici PŠ Kuti bili vrijedni i što su sve novo tijekom rujna i listopada naučili. Članak napisala učiteljica 3. i 4. razreda - Dragica Vukojević Dokuzović. 

Početak školske godine donio je nove obveze, ali i nove avanture, nove projekte i nove spoznaje.

U rujnu smo zajednički proveli pripreme i osmislili aktivnosti za projekte koji nam nam slijede u ovoj nastavnoj godini. Dječji tjedan (1. -7. listopada) obilježili smo onim što djecu najviše veseli, a to je igra. U svaki nastavni sat uveli smo kratku igricu. Bilo je tu igri imitacije, stvaranja buke, utrkivanja, igri riječima, pantomime, plesa... svega što bi nas podsjetilo kako je lijepo biti dijete.

Svjetski tjedan svemira (4.-10. listopada) posebno smo obilježili kroz izvannastavnu aktivnost Mali astronomi. Budući da smo mi još amateri u istraživanju nebeskih prostranstava, odlučili smo se, za početak, upoznati ono što nam je u svemiru najbliže - Sunčev sustav. Izradili smo mobil Sunčevog sustava koji svijetli u mraku. Trudili smo se bojama što vjernije prikazati nebeska tijela u njemu te njihov položaj i veličinu.

Sada smo već dovoljno veliki da možemo shvatiti koliko je važan kruh. Kruh je zalog nade i razlog beznađa. Cijela carstva su stvarana i propadala zbog njega. Neki su ga uvijek bili željni, a drugi se njime razbacivali. Dane kruha ove godine obilježili smo na malo drugačiji način. Kako su nas prethodnih godina mame naučile svim tajnama dobrog domaćeg tijesta, ove smo se godine odvažili nešto ispeći i sami. Iako su majke i ovaj put bile brižne i potrudile se poslati nam obilje slastica, odlučili smo zasukati svoje male pekarske rukave i prionuti poslu. Pekli smo waffle. I ispali su odlično. Kombinirali smo ih raznim namazima i uživali u plodovima svoga truda. Sve te kalorije trebalo je i potrošiti pa smo tako još pisali činkvinu o kruhu, pripovijedali o važnosti kruha u našem domu, prisjećali se pjesama koje smo učili o kruhu, slikali i utrkivali se u posebnoj igri Utrka pekara. Toliko smo bili snažni i brzi da su nam i pekarske kape padale s glave. Bio je to jedan zaista uspješan integrirani dan.

Dan kravate (18. listopada) povezali smo s nastavnom jedinicom iz Prirode i društva Simboli domovine jer je i ona na neki način simbol po kojem smo u svijetu prepoznati. I to narašireniji simbol. Pazeći da se ne ugušimo, pokušali smo vezivati neke od 85 različitih čvorova. I bili smo dosta uspješni u tome. Saznali smo mnogo toga o kravati, a ono najvažnije stavili smo i na plakat.

Dan jabuka (20. listopada) ove je godine bio pod krilaticom: “Jedna jabuka na dan, liječnik iz kuće van”. Dogovorili smo se da taj dan nećemo imati zajutrak niti nositi uobičajenu užinu za školu, već ćemo toj kraljici voća dati zasluženo mjesto u prehrani toga dana, ali i truditi se ne zaboraviti ju ni svih ostalih dana u godini. Za zajutrak smo pripremali energetski smoothie od banane, jabuke i mlijeka koji je brz za napraviti u jutro prije škole, a za naš mozak je pravo pogonsko gorivo. Nakon toga smo pisali životopis jedne jabuke i radili otiske polovicama jabuka, upoznali stare sorte jabuka u Hrvatskoj, istražili koje sve vitamine i hranjive tvari sadrži te saznali neke stare običaje vezane uz jabuku. Jeste li znali da su mladići djevojkama koje su im se sviđale na Badnjak poklanjali crvenu jabuku? Lijep običaj. Na kraju nam je na veliki odmor Ninina baka donijela toplu štrudlu od jabuka kojom smo zasladili završetak ovog uspješnog dana.

Svake godine u našem razredu imamo nekoliko gostiju. Često su to upravo roditelji nekog od učenika. Od prvog razreda učimo da su sva zanimanja jednako važna i zanimljiva pa se svake godine trudimo bolje upoznati neko novo. Ove godine to je fotograf. U goste nam je došla Karmelina mama, gospođa Katarina Rogovski koja nas je naučila puno toga o čudesnom svijetu fotografije. Saznali smo tako da fotografija, ustvari, znači svjetlopis i da je za nastanak prve fotografije bilo potrebno punih osam sati, a razvijena je pomoću petroleja. Naučili smo kako, iako sama nije na popisu umjetnosti, bez nje ne bi bilo 7. umjetnosti-filma. Shvatili smo da u današnjem svijetu digitalnih kamera i mobitela ustvari jako malo znamo o tome kako nastaje fotografija. Ponekad smo na televiziji vidjeli mračne sobe i fotografije koje se suše, ali to je bilo sve. Sada smo prvi puta vidjeli filmski negativ, saznali što su razvijač i fiksir i čemu služe, upoznali dijelove fotoaparata (okular, objektiv...) pa čak i povezali objektiv i njegove leće s onim sto smo učili o teleskopu na Malim astronomima. Vidjeli smo stare fotografije, čak i one toliko stare da su crno-bijele i usporedili ih s novima. Fotografije su nam bile i izvor znanja kako ne treba fotografirati (okrenuti prema Suncu), a naučili smo i nekoliko trikova i zakonitosti kako da nam fotografija bude što ljepša. Na kraju smo se, a što drugo nego, fotografirali.