Osnovna škola Ante Starčevića Rešetari

Opsada te bogate i lijepe metropole istočne Slavonije trajala je od početka kolovoza. Zauzimanje grada heroja bilo je neizbježno. Tri je mjeseca cijeli grad proveo u podrumima i skloništima. Pedeset i šest dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom, a nedostajalo im je i hrane. U gradu više gotovo da nema zgrada, kuća niti skloništa. Šačica je preživjelih boraca i već legendarnih palih heroja poput Blage Zadre i Siniše Glavaševića. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata, nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj,  ostaci crkve, baroknih palača…  Većina branitelja posljednjih dana napada više i nije imala streljiva, no grad heroja se i dalje branio ponajviše srcem i ljubavlju. Obrana Vukovara postala je simbol, a njegove žrtve temelj hrvatske slobode.                                       

I ove godine, na dvadeset i treću obljetnicu pada grada heroja, u znak sjećanja smo u našoj školi pripremili prigodne aktivnosti.

U holu naše škole uredili smo pano. Učiteljica povijesti Anica Marković je s učenicima osmih razreda izradila plakate Vukovar i Pad Vukovara.

Priređena je emisija za školski razglas koju su poslušali učenici predmetne i razredne nastave, a nakon toga su predstavnici razreda zapalili lučice ispred škole u znak sjećanja.

Također, u svakom je razredu zapaljen lampion uz prozor.

Ovim smo aktivnostima željeli potaknuti učenike i djelatnike naše škole da i oni zapale svijeću za Vukovar, za sve ljude koji su svoje živote položili na oltar Domovine i koji su nas naučili što znači istinski ljubiti svoju Domovinu i njezine žitelje.

Neka se Vukovar nikada ne zaboravi, a isti zločin neka se nikada ne ponovi.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. (odlomak iz Priča iz Vukovara, Siniše Glavaševića).