Osnovna škola Bedenica

U Memorijalnom centru mogli smo razgledati pa čak i ući u neke od ratnih tenkova koji sada služe kao izložbeni.  Nakon toga imali smo ručak u restoranu Istra, te smo nakon toga poslušali dva predavanja o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar. U 15:30 prijavili smo se u Hostel Dubrovnik, smjestili se te imali sat slobodnog vremena koje smo proveli u hostelu. Iza 17 sati krenuli smo u  razgled grada. Krenuli smo s glavnog trga te prošetali gradom, imali smo priliku prijeći preko Dunava mostom na kojem je označena granica Slavonije i Srijema, spomenik Jeanu Michelu Nicolieru itd. Nakon razgledavanja grada vratili smo se natrag u restoran Istra  na večeru. Dan smo završili u disku, a neki su se okušali i u kuglanju. Drugi smo dan terenske nastave započeli doručkom u 8:00 te se odmah nakon toga zaputili prema memorijalnim lokacijama o kojima smo dan prije slušali. Ono vrijeme koje smo proveli u autobusu vozeći se od mjesta do mjesta mogli smo zamijetiti da je na Vukovar iako je većinom obnovljen, ostavljen vječni trag. Razrušene i neobnovljene kuće čest su prizor u gradu. Posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata te kao i kod svakog mjesta poslušali kratki opis njega. Posjetili smo još i Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti te smo iz autobusa mogli vidjeti Kukuruzni put- put spasa koji je tadašnjim braniteljima bio jedini barem malo siguran izlaz iz grad ako se uopće i može tako reći. Isto tako iz autobusa smo vidjeli i tvornicu obuće Borovo commerce koja je tada služila kao privremeni smještaj djeci, ženama i ranjenima, a u kojoj je prije rata bilo zaposleno više ljudi nego sada živi u čitavom gradu. U Vukovarskoj bolnici- mjestu sjećanja pogledali smo kratak film sa događajima koji su snimljeni za vrijeme rata, razgledali cijelu bolnicu i poslušali kratko predavanje o njoj. Za vrijeme rata ona je radila danonoćno, uvijek je bilo novih ranjenika, teže i blaže ozlijeđenih te tako tadašnji doktori nisu imali ni sekunde predaha. Mogli smo vidjeti operacijski stol koji je tada bio jedini, te rupu u stropu koju je probila bomba nazvana ,,krmača“ teška 250 kg koja je pala ranjeniku ispod nogu, ali na svu sreću nije nikoga ozlijedila jer se nije aktivirala. U Masovnoj grobnici Ovčari poslušali smo kratko predavanje o tome kakve su se strahote dogodile ondje. Nakon Ovčare posjetili smo crkvu sv. Filipa i Jakova koje je za vrijeme rata bila skoro u potpunosti uništena te smo pogledali još jedan kratki film. U crkvi smo mogli vidjeti da su iako su je obnovili u crkvi ostavili jedan zid u stanju u kojem je bio tada što su franjevci i tamošnji stanovnici prozvali ,,Rana Vukovara“ te raspelo (Isus bez jedne ruke) koje je prozvano ,,Ranjeni Isus“. Za kraj smo imali razgled Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar u kojem smo imali i predavanje. Nakon ručka, zaputili smo se u rodnu kuću Lavoslava Ružičke Škola mira završna je faza dvodnevnog posjeta učenika osmih razreda Vukovaru. Njezin je cilj da učenici nakon učenja o Domovinskom ratu i događajima na prostoru Vukovara i njegove okolice 1991. godine završe posjet u pozitivnom ozračju, svjesni da je mir ono čemu trebaju težiti, i kao pojedinci i kao narod.Škola mira želi pomoći učenicima u izgradnji temelja na kojima će se razvijati kao odgovorni građani i građanke svjesni važnosti uvažavanja različitosti i njegovanja trajnog mira. Moć prošlosti od velike je važnosti u izgradnji pravedne i mirne budućnosti.

Nakon Škole mira održan je kviz znanja na kojem su učenici naše škole osvojili izvrsno treće mjesto. Nakon kraće šetnje,  zaputili smo se kućama, te se vratili u Bedenicu u 20:30.

Marta Mahnet i Patrik Bedeković, učenici 8.razreda