Kazališni sat priča je o nastanku predstave ispričana kazališnim sredstvima, drama koja se vodi Horacijevom tezom kako kazalište mora biti dulce et utile, slatko (zabavno) i korisno. Jer, ovdje je riječ o predstavi koja je istovremeno i edukacijska, ali i kazališna, zamišljena je da bude duhovita i zabavna, a da istovremeno servira niz zanimljivih informacija iz područja scenske umjetnosti koje bismo inače morali učiti iz slabo dostupnih stručnih knjiga.

Proces nastanka kazališne predstave kazališnom je gledatelju zapravo misterij. Što se događa u mjesec ili dva prije nego publika sjedne u kazališnu dvoranu kako bi gledala gotovu predstavu gledateljima je nepoznato. Zato ova predstava ima edukacijski značaj, otkriva djeci, često i odraslima, ljude koji rade oko predstave a nikad se ne pojave na sceni, pojašnjava žanrove i odnose iza scene i, uopće, bavi se nedostupnim kazališnim tajnama. No Kazališni se sat ne opterećuje edukacijom, ništa ne docira svojoj publici, a ako ih nešto i nauči radi to kazalištem, ne predavanjem.

Možda su zato ovaj dramski predložak podjednako zavoljeli i oni koji gledaju predstavu nastalu po njemu i oni koji je stvaraju, pa je u proteklih 16 godina otkad je drama napisana igrana u više od deset produkcija. Splitska predstava Gradskog kazališta mladih igra neprekidno svo to vrijeme i uvijek bez problema nalazi svoju publiku, premda je odigrana više od 400 puta.

Vjerujem da će u novim okolnostima i u novoj adaptaciji, u kojima će predstava zaživjeti u Virovitici, ona još jednom lako naći svoju publiku. Duhovitom kazališnom igrom otkriti male scenske tajne postala je čarobna formula uspjeha kod publike. A kako Virovitica ima i dobro kazalište i odgojenu publiku ne sumnjam da će i ovaj Kazališni sat proći dalek put do neke lijepe proslave n-te izvedbe.

Jasen Boko

redatelj
Dražen Ferenčina

asistent redatelja
Igor Golub

kostimografinja
Vanda Grba

izbor glazbe
Mario Nađ

glumci

Vlasta Golub
Snježana Lančić-Prpić
Antun Vrbenski
Biserka Vrbenski
Igor Golub