Izlet u Vukovar
Autor: Administrator , 16. 5. 2016.
Učenici osmih razreda već petnaestak godina posjećuju Vukovar. Nakon povratka svoje su dojmove o Vukovaru zapisale Klara i Lara Maria.
VUKOVAR- grad zauvijek obilježen ratom
Učenici svih osmih razreda naše škole posjetili su Vukovar 28.04.2016. Na izlet smo krenuli već u 7.30 i veći dio puta smo pospano gledali kroz prozor nepregledna slavonska polja. Nekima su se u glavi pojavila sjećanja na vrste tla koja smo učili na geografiji, ali smo ih brzo zaboravili. Konačno, nakon četiri sata vožnje- Vukovar. Ili Vukowar, kako su ga pisali u Domovinskom ratu. Grad razoren u ratu i zauvijek obilježen ratom.
Naše prvo odredište je bila Vukovarska bolnica, mjesto strašnih stradanja i neviđene okrutnosti prema ranjenicima. Bolnica je još uvijek u funkciji i dok smo u mraku gledali uvodni film o padu Vukovara i slušali ratnu ravnateljicu bolnice dr Vesnu Bosanac kako opisuje borbu liječnika za svaki život dok na bolnicu padaju granate, bez električne struje, bez anestezije, često bez lijekova, iza nas su prolazili ljudi u invalidskim kolicima. Neki od njih su možda stradali u ratu. Prolazili smo kroz podrume bolnice, skučene, slabo ventilirane prostore u kojima su ranjeni i bolesni proveli desetke dana bez mogućnosti da ijednom odu na danje svjetlo. Ranjenika je bilo toliko da su ležali uzduž hodnika pri kraju opsade uz minimalne količine vode i hrane. Svima njima u spomen u bolnici gori svijeća u sobi sjećanja.
Bijeli križ stoji na ušću rijeke Vuke u Dunav. Dunav u Vukovaru nije ona plava rijeka koja je inspirirala najpoznatiji bečki valcer, ovdje je to tmurna voda iznad koje se ističe Vodotoranj, simbol otpora Vukovaraca, na kojem se neprestano vijori hrvatski barjak.
Sljedeća postaja bili su crkva i samostan u kojem nam je redovnik održao vrlo poučan govor o životu u Vukovaru prije i poslije rata, i o samoj crkvi. To je vjerojatno jedina crkva na svijetu u čije zidove su bile ugrađene bombe da je raznesu. Ipak, čudom, crkva stoji i danas, a u zidovima stoje rupe na mjestima bombi.
Poslije smo posjetili Memorijalno groblje: polje bijelih križeva koji simboliziraju požrtvovnost Vukovaraca u obrani svog voljenog grada heroja. Mnogi od tih heroja su poginuli na Ovčari koja je bila naše iduće stajalište. Na Ovčari smo se pomolili za sve koji su dali svoj život za Republiku Hrvatsku. U Memorijalnom centru, dok smo hodali po tisućama čahura koje su tijekom Domovinskog rata ispaljene na Vukovar, vidjeli smo i dio uspomena na nestale i stradale branitelje: njihove slike, krunice, nakit... Stvari je malo , tek pokoja sitnica koju je tijekom okupacije netko od preživjelih uspio sačuvati. A u mnogim obiteljima nije preživio nitko.
Povratak kući sa školskog izleta je obično praćen smijehom i pjesmom. Ovaj put vratili smo se govoreći ispod glasa, zamišljeni. Na satovima povijesti puno smo učili o Vukovaru, ali ono što smo doživjeli, ne može se opisati u knjigama.
Klara Križan, 8.e
OVČARA-grobnica nedužnih
Na mene je najveći dojam ostavila Ovčara- masovna grobnica nedužnih. Ona je dokaz da je čovjek čovjeku najveći neprijatelj. Žalosna je činjenica da mala grupa ljudi može uspjeti u široke mase usaditi mržnju i neprijateljstvo prema ljudima koje niti ne poznaje.
Mjesto gdje je smještena Ovčara mirno je, ptice pjevaju i vesele se. Zgrozila me pomisao da se tamo, ravno ispred mene, nalazi sve ono zadnje što su žrtve okrutnika vidjele. Ne mogu ni zamisliti što je sve tim jadnim ljudima prolazilo kroz glavu kada su u suzama pogledavali jedni druge i znali da će uskoro dijeliti isti grob, iskopan rukama istih ljudi koji, evo, s porugom na licu, drže još uvijek tople puške.
Osobe u uniformama naredile su svojim žrtvama da u grupama od sedam do osam zarobljenika stanu na rub jame, u kojoj su ležala tijela ostalih ne-Srba. Kukavice, nisu mogli gledati u oči ljudima koje su bolesne i osakaćene mučili nakon što su ih dovukli iz vukovarske bolnice.
O čemu su krvnici razmišljali kada su starce, ženu i mladiće kao životinje klali i bacali njihova beživotna tijela među životinjske strvine? Jesu li se neki od njih pokajali? Sigurno znamo da su neki od ubojica ugušili svoju savjest jer i sada, nakon rata, ne žele priznati gdje su ostale masovne grobnice. Pruža im zadovoljstvo što ožalošćene majke, udovice, sinovi i kćeri nikada neće moći posjetiti pravi grob svoje voljene osobe.
Ti isti ljudi danas dolaze na Ovčaru i tamo obavljaju malu nuždu, bacaju krunice i ruše spomenike. Oni nikada neće naći mir jer im je zlo pojelo dušu.
Lara Maria Stričak, 8.c
U školskoj godini 2024./2025. za razrednu nastavu u uporabi će biti udžbenici nakladnika koje su učitelji odabrali za svoje razrede.
Popis udžbenika koji će se koristiti možete pogledati ovdje.