Osnovna škola Brestje Sesvete

Stalan porast športskih rezultata, promatran u razmjerima cijelog svijeta, prisiljava stručnjake da se sa športskim treningom započinje već u ranim periodima razvojnog uzrasta. To je za sobom povuklo potrebu za traženjem točnih i svestranih obavijesti o uzrastu u kojemu se, bez štete za pravilan razvoj djece i mladeži, može započeti sa specijalističkim športskim treningom. U tom nastojanju traže se obavijesti o maksimalnim mogućnostima djece i mladeži za podnošenje napora u ranim periodima razvojnog uzrasta kako bi se izvršila objektivna selekcija za određene športske aktivnosti i napravili adekvatni programi trenažnih opterećenja, a sve u cilju postizanja vrhunskih rezultata i stvaranja budućih šampiona.

Pitanje hoće li dijete izabrati određenu vrstu športa i kako intenzivno će se time baviti, može biti presudno za njegov daljnji životni put sa zdravstvenog i sa radnog aspekta. U svezi s tim mnogi roditelji postavljaju brojna pitanja kao: Kojom vrstom športa bi se trebalo baviti njihovo dijete? Koliko će to opteretiti djecu? Hoće li na taj način doći do zdravstvenih poremećaja? Koje vrste športova bi bile za njih idealne? Bi li oni već u predškolskoj dobi trebali započeti sa trčanjem da bi pravovremeno osigurali kvalitetniji život i izbjegli srčani infarkt, kao što se to preporuča odraslim osobama i sl.?

Prije nego li se pokuša odgovoriti na ova pitanja uputno je naglasiti da dijete nije umanjena slika odrasle osobe. Potrebe za kretanje, tjelesne sposobnosti, kao i zdravstveni rizici, kod djeteta se znatno razlikuju u odnosu na njihove roditelje. Jednako tako ne bi trebalo zaboraviti da bi od djece trebali postati odrasli ljudi i da bi iz zdravstvenih razloga šport trebalo izabrati odmah na početku, kako bi on bio koristan u daljnjem životu. U tom smislu bi i šport trebalo usmjeriti.

U principu djeca izabiru šport iz sasvim drugih razloga, u odnosu na odrasle. Kod njih je u prvom planu doživljajno značenje športa, njegov učinak formiranja grupe, zajedništva, druženja, zadovoljstvo. Ideja o zdravlju, koja često određuje izbor športa, u mladih ne igra bitnu ulogu. Za djecu je kretanje, za razliku od odraslih, normalno stanje. Njima je teško mirno sjediti. Stoga je i za kronično bolesnu djecu, npr. s astmom ili srčanom manom, jako važno da se bave športom, jer su inače   isključeni   iz   svijeta   svojih   vršnjaka.   U   raznim motoričkim područjima postoje vrlo velike razlike između djece i odraslih. Primjer: djeca uče plivati ili igrati tenis sa zadovoljstvom.

Organizam djeteta u predškolskom uzrastu nije u potpunosti pripremljen za izgrađivanje motoričkih osobina u procesu sustavnog treninga. Nezrelost koštano-mišićnog i živčanog sustava, ograničeni energetski kapaciteti i pojava ranog umora su faktori koji ograničavaju uključivanje djece u športske aktivnosti.

Školski šport. Šport je danas u školi široko pozitivno afirmiran. Ustvrđeno je njegovo povoljno djelovanje na neuropsihičke funkcije, kao na brzinu refleksa, pamćenje, inteligenciju i koncentraciju. Što se tiče tjelesnog razvoja, šport razvija koštano-mišićnu čvrstoću, olakšava razvoj raznih organa, prije svega srčano-žilnih i dišnih. Pristupanje športu u mlađoj uzrasnoj dobi, treba se ostvariti preko bavljenja raznim aktivnostima, među čijim se specifičnostima bioloških učinaka ističe opća slika rezultata, harmonično i uravnoteženo izjednačena.

Uporno tražen specifični učinak i rana specijalizacija uzrokuju toliko puta asimetrična opterećenja kralješnice, mišića, ili pak neharmonična opterećenja, koja često uzrokuju paramorfične promjene koje mogu prethoditi ozbiljnim oštećenjima organske i funkcionalne prirode. Ne treba zaboraviti da šport može nositi opasnost i rizike o razvojnoj dobi.

Prema Wyss-u postoje dva faktora koji mogu ograničiti športske aktivnosti u mladih: tehnička teškoća vježbe i energetska potrošnja koja to prati. Prvi faktor je osoban u problemu koordinacije pokreta. Poznato je da je već od pubertetske dobi osoba nesposobna za koordiniranu i preciznu motoričku aktivnost. Može se zaključiti da pubertetsko doba nije pravo vrijeme za uvođenje mladih u športsko vježbanje u kojemu koordinacija i točnost pokreta imaju prevladavajuću važnost.

Zaključak do kojeg dolazi Wyss je slijedeći: u osnovnoj školi što je više moguće treba razviti gimnastičko-športsku aktivnost, usmjeravajući je prvenstveno prema slobodnoj gimnastici ili najradije prema plivanju.

U svakom slučaju, šport u školi može biti dopuna općem obrazovanju kojom učenik stječe važne pretpostavke za svoje socijalno formiranje i lakše uklapanje u društveni život. U tom smislu šport treba biti potican i podupiran, jer u fazi pripreme i vježbanja razvija se odnos prema radu - samodisciplina i odricanje. U fazi natjecanja mladi se športaš uči hrabrosti, plemenitosti i natjecanju, a to ga čini samopouzdanim i afirmativnim.