Osnovna škola Brestje Sesvete

Stres je negativna emocionalna reakcija koja se javlja kada čovjek procijeni da je suočen sa situacijom koja ga fizički ili psihološki ugrožava. Tako smo pod stresom kada se posvađamo s prijateljem, kada smo preopterećeni poslom, nemamo dovoljno novaca da “izdržimo“ do sljedeće plaće, bolesni smo ili nam je netko umro. Situacije koje izazivaju stres nazivamo stresorima. Takvih situacija ima bezbroj i obično se dijele na pet kategorija:

Traumatski događaji - situacije u kojima su ljudi izloženi izuzetnim opasnostima koje preilaze uobičajena ljudska iskustva. U traumatske događaje spadaju prirodne katastrofe poput poplava i potresa, rat, teške prometne nesreće ili fizičko nasilje.

Događaji koje je teško kontrolirati - što nam se čini da je neki događaj teže kontrolirati to on izaziva veću količinu stresa. Među značajnije takve događaje spadaju smrt bliske osobe, otkaz na poslu ili teška bolest, ali i svakodnevne sitnice poput situacije kada npr, prijatelj odbije prihvatiti našu ispriku kada smo mu nešto nažao učinili. Glavni uzrok stresnosti ovih događaja je u tome što ne možemo učiniti ništa kako bi spriječili njihovo pojavljivanje.

Nepredvidljivi događaji - stres se značajno smanjuje ako možemo predvidjeti da će se nešto dogoditi, čak i kada to ne možemo spriječiti. U tom slučaju imamo se vremena pripremiti na neugodnosti pa lakše podnosimo situaciju. Tako većina pacijenata u zubarskoj stolici više voli kad im zubar svaki put prije nekog zahvata najavi da će ih boljeti nego da čitavo vrijeme  očekuju bol, a ne znaju kada će se pojaviti.

Izazovni događaji - neke situacije su i predvidljive i moguće ih je kontrolirati, ali ih ipak doživljavamo kao stresne jer nas guraju do granice naših sposobnosti, npr. za studente diplomski.

Prema nekim shvaćanjima stres može izazvati svaka promjena u životu koja od nas zahtijeva brojne prilagodbe. Pritom promjena može biti i pozitivna (vjenčanje). Iako i pozitivni događaji mogu izazvati stres, složit ćemo se da su negativni događaji stresniji.

Važno je napomenuti i razliku između akutnog i kroničnig stresa. Svima nam se povremeno događaju izrazito neugodne situacije. Tada kažemo da smo pod akutnim stresom. To nije tako strašno jer se brzo oporavimo. Problem se javlja kad stres postane kroničan - javlja se višemjesečno nezadovoljstvo. Ako ovakve situiacije predugo traju doći će do tjelesne i emocionalne neugode, napetosti i iscrpljenosti.

Reakcije na stres

Jesmo li ugroženi stresom najbolje možemo zaključiti prema reakcijama organizma.

Najčešći simptomi su:

Emocionalni simptomi - osoba pod stresom može biti napeta i razdražljiva, nesigurna, zabrinuta, osjeća tjeskobu, a ponekad i strah, gubi interes za život, apatična je tužna i depresivna.

Simptomi u ponašanju - stres može izazvati smanjenje ali i povećanje apetita, nesanicu, nemiran i kratak san, otežanu suradnju, svađe, ljutnju zbog svake sitnice, povlačenje u sebe.

Kognitivni simptomi - stres se očekuje i na kognitivnom planu. Možemo biti na trenutke zbunjeni, zaboravljivi, imati osjećaj praznine ili blokade u glavi, smanjenu koncentraciju.

Tjelesni simptomi - izloženost stresu dovodi do lupanja srca, ubrzanog disanja, znojenja, drhtanja, crvenila u licu, suhih usta, nagle slabosti, umora, kočenja vrata, glavobolje i sl.

Svaki je roditelj do sada doživio mnogo različitih stresnih situacija, kako na poslu, tako i u privatnom životu. Međutim, malo je roditelja svjesno činjenice da i njihova djeca doživljavaju stres. Stres kod djece može biti posljedica  nepoznatih ili neugodnih situacija, previsokih očekivanja roditelja i vršnjaka, neuspjeha u školi ili problema s prijateljima. Roditelji bi im trebali pomoći da se nauče uspješno suočavati s ovakvim i sličnim stresnim situacijama.

Najčešći izvori stresa u djece

Stresni događaji neizostavan su dio svakog djetinjstva. Bolest, rođenje brata ili sestre, privremeno odsustvo roditelja su uobičajeni izvori dječjeg stresa. Mnoga djeca dožive razvod ili smrt roditelja, dugotrajno liječenje u bolnici ili svakodnevne probleme koji su posljedica siromaštva ili nebrige roditelja. Prirodne katastrofe, rat, izgnanstvo također su, na žalost dio života mnoge djece. Djeca ubrzo zaključe kako svijet nije sigurno mjesto i kako ih roditelji ne mogu uvijek zaštititi.

Izvori stresa u djece mijenjaju se kako dijeca rastu i sazrijevaju. Neke stresne situacije zajedničke su većini djece. Dobne granice djelomično se preklapaju jer se djeca ne razvijaju podjednako brzo. U istoj dobi dječaci se sporije razvijaju od djevojčica.

Izvori stresa u dobi od 5 do 7 godina

• polazak u školu
• očekivanje da dijete u školi postigne uspjeh
• usvajanje novih znanja i provjera sposobnosti: čitanje, pisanje, računanje
• ograničene tjelesne aktivnosti - potreba  mirno sjediti u školi
• povećana svijest o sebi

Izvori stresa u dobi od 8 do 10 godina

• veća očekivanja i teži školski program
• poziv na eksperimentiranje s cigaretama, alkoholom i drogom
• povećana svjesnost o svom tijelu - potreba za privatnošću
• povećana kritičnost prema sebi i neprihvaćanje sebe
• povećani osjećaj nezavisnosti i autonomije
• zabrinutost zbog tjelesnog izgleda

Izvori stresa u dobi od 9 do 13 godina

• svjesnost fizičkih znakova razvoja
• povećana zabrinutost zbog socijalnog pritiska i prihvaćanja vršnjaka
• smetenost vezana uz spolnu ulogu i suprotni spol
• zabrinutost zbog zbog bržeg ili sporijeg tjelesnog razvoja u odnosu na vršnjake
• jaka usmjerenost na ispitivanje vlastitih misli i osjećaja
• sukob s roditeljima izazvan ograničavanjem slobode
• ispitivanje granica kroz neposlušnost

Znakovi stresa u djece

Navedeni događaji mogu izazvati stres, ali ne uvijek i ne kod sve djece. Kako možemo znati da je neki potencijalno stresni događaj stvarno izazvao stres u nekog djeteta? Stres se može manifestirati na različite načine, koji će se razlikovati od djeteta do djeteta. Međutim, počne li dijete pokazivati neke od sljedećih ponašanja možemo posumnjati da je riječ o stresu:

• tvrdoglavost i odbijanje poslušnosti
• pretjerano hvalisanje
• ljubomora zbog roditeljske ljubavi i pažnje
• kritičnost prema sebi
• teškoće u prihvaćanju odbijanja i neuspjeha
• zlovolja i hirovitost
• otvorena ljutnja
• ljutnja zbog autoriteta roditelja
• neposlušnost i laganje

Roditelj može prepoznati stres u djeteta slušajući što govori i promatrajući kako se ponaša. Neki od simptoma stresa su sljedeći:

Simptomi u govoru - korištenje riječi kao što su tužan, prestrašen ili zabrinut može upućivati na početne znakove stresa. To često biva u mlađe djece koja još nisu naučila što je to stres. Kada se dijete žali na školu ili kritizira učitelja i domaće zadaće, također je moguće da osjeća stres.

Simptomi u ponašanju - iznenadne promjene ponašanja mogu biti prvi znakovi koji upozoravaju na stres. Najčešći znakovi su anksioznost, razočarenje, svadljivost, ljutnja i osjećaj krivnje. Dijete u osnovnoj školi često “cmizdri” kada nije sve onako kako bi ono htjelo, postaje agresivno i neposlušno. Iznenada mijenja raspoloženja, iskušava nova ponašanja, postaje odveć mirno i apatično, ima strahove i noćne more i gubi koncentraciju. Reakcije na stres ponekad uključuju i povlačenje, izbjegavanje škole i prijatelja, djetetov osjećaj da ga nitko ne voli, te probleme u prepoznavanju vlastitih osjećaja.

Tjelesni simptomi - djeca koja doživljavaju stres često se žale na neke fizičke simptome, kao što su glavobolje, bol u trbuhu, gubitak apetita, umor i probleme sa spavanjem.

Djeca koja se uspješno suočavaju sa stresom

Reakcije djeteta na stresni događaj ovise o prirodi samog događaja (djeca ne reagiraju jednako na rastavu roditelja i na smrt roditelja), dobi (predškolsko dijete i adolescent ne reagiraju jednako) i spolu djeteta (dječaci su često osjetljiviji na stres od djevojčica). No, dvoje djece istog spola i iste dobi koji su izloženi istom stresnom događaju mogu na njega reagirati posve različito. Jedno dijete se može potpuno slomiti dok će drugo sasvim uspješno izaći na kraj sa stresnom situacijom. Zašto je tomu tako? Nekoliko istraživanja ukazalo je na “zaštitne faktore” koji povećavaju otpornost djeteta na stres:

Djetetova ličnost - djeca otporna na stres su samostalna, u stanju su prilagoditi se promjenama, sklona misliti pozitivno i osjetljiva su na potrebe drugih ljudi. Inteligentnija su i imaju visoko samopoštovanje.

Obitelj - ovakva djeca su u dobrim odnosima s roditeljima. Roditelji pokazuju emocionalnu toplinu kako prema djeci tako i međusobno. Ako to nije slučaj onda dijete ima blizak odnos s jednim roditeljem ili bar s jednom odraslom osobom koja za njega pokazuje zanimanje i brigu i kojoj vjeruje.

Prilika za učenje uspješnog suočavanja - djeca otporna na stres obično imaju iskustva u rješavanju problema u odnosima s drugim ljudima.Oni su imali priliku promatrati roditelje, stariju braću i sestre ili poznate odrasle ljude kako se uspješno suočavaju sa stresom i pokušavaju iz loše situacije izvući ono najbolje. Ovakva djeca su i sama imala probleme, pronašla rješenja za njih i naučila kako događaji u životu nisu izvan njihove kontrole.

Smanjeni rizični faktori - djeca koja su izložena samo jednom rizičnom faktoru (razvod roditelja, siromaštvo, emocionalno poremećena majka, otac koji ima problema sa zakonom, boravak u domu za nezbrinutu djecu) su često u stanju uspješno se suočiti sa stresom. Ali, kada je istodobno prisutno više takvih faktora rizik pojave emocionalnog poremećaja kod djeteta značajno raste.

Ostala pozitivna iskustva - dobar učitelj, uspjeh u školi i drugim aktivnostima (sportu, glazbi), dobri odnosi s prijateljima - mogu u određenoj mjeri nadoknaditi negativna iskustva koja dijete ima u vlastitom domu.

Kako djeluje različita razina stresa

Stres je normalan dio našeg života. Kada je prisutan u primjerenoj količini, može djelovati poticajno. Međutim, kada ga ima previše, mi se bez posebna napora ne možemo prilagoditi situaciji. Dakle stres neće na nas djelovati isto, već to o velikoj mjeri ovisi o razini stresa.

Kada imamo premalo stresa tada osjećamo dosadu, umor, frustraciju, nezadovoljstvo i slabu otpornost na bolest. Kada doživljavamo previše stresa, tada osjećamo razdražljivost, preopterećenost, iscrpljenost, nemogućnost jasnog razmišljanja i slabu otpornost na bolest. Kada imamo primjerenu količinu stresa osjećamo se sretno, motivirano i produktivno.

Dakle, stres može biti normalan, čak poticajan. Lagani stres koji dijete osjeća prije pisanja testa u školi nužan je da motivira dijete kako bi više učilo. Jednostavan stres koji doživljavamo igrajući uzbudljivu igru može biti ugodan jer čini igru zanimljivom. Međutim, kada je stres prevelik, on može negativno djelovati na ponašanje, zdravlje i motivaciju djeteta.

Mogu li djeca promijeniti način reagiranja na stres?

Djeca se svakodnevno susreću s problemima koje trebaju riješiti. Ti problemi zahtijevaju da se dijete prilagodi i traži najbolji način za rješavanje takve situacije. Stres koji je izazvan lošom ocjenom u školi zajednički je svoj djeci, premda se ne javlja kod svih u istoj mjeri. Promatramo li ponašanje djeteta u takvoj situaciji, možemo vidjeti kako se ono ponaša i u drugim stresnim situacijama. Primjetimo li da njegove reakcije nisu efikasne, možemo mu pomoći da promjeni svoje ponašanje. Tako ćemo mu pomoći da razvija efikasne strategije suočavanja sa stresom koje će kasnije primjenjivati u različitim životnim situacijama. Djeca koja se uspješno suočavaju sa stresom bolje su prilagođena i imat će manje problema kasnije u životu.

Djeca još uvijek uče što je najbolje učiniti u pojedinim situacijama koje su za njih stresne. Kako im nitko nije objasnio kako se treba ponašati, ona sama traže rješenje. Promatraju druge ljude, svoje roditelje i vršnjake, da vide što oni čine u sličnim situacijama. Neka djeca pronalaze uspješne načine suočavanja sa stresom, druga usvajaju negativne strategije jer im one pomažu da smanje neugodne osjećaje.

Dake, što bi dijete trebalo učiniti kada se suoči sa stresom?

1.  Prepoznati problem – ponekad djeca nisu svjesna ili ne mogu točno odrediti u čemu je problem i koja to točno situacija kod njih izaziva stress. Tu im je potrebna pomoć i vođenje odrasle osobe, najčešće roditelja, kako bi što jasnije sagledali situaciji i uspjeli prepoznati problem.

2. Razmisliti što je moguće  učiniti da se problem riješi - najvažniji korak jer pomaže djetetu da uoči mnogo različitih načina rješavanja problemne situacije. Tu roditelji mogu djetetu najviše pomoći jer imaju dosta iskusva i znanja. U svakom primjeru treba dijete poticati da otkrije što više mogućnosti. Često djeca misle da nemaju velikog izbora. Treba im pokazati da je gotovo uvijek izbor mnogo veći nego što misle.

3.  Obratiti pažnju na informacije i posljedice - djeca su ponekad sklona zanemariti posljedice ili su nerealno optimistična, pa misle da će se sve već nekako samo rješiti. Na taj način uopće ne rješavaju problem jer ne žele razmišljati o posljedicama i preuzeti odgovornost za takvo ponašanje. Dakle, roditelj može pokazati da se najčešće mogu predvidjeti posljedice pojedinih ponašanja. Ako nam se te posljedice ne sviđaju, onda se ne trebamo ponašati na taj način.

4.  Opažati rezultate - u ovom koraku treba pomoći djetetu da uvidi pozitivne posljedice svojeg ponašanja te ga usmjeravati da ponašanje koje je dovelo do pozitivnih posljedica koristi I dalje u sličnim ponašanjima.

Nabrojeni su osnovni koraci suočavanja sa stresom. Međutim, djeca nemaju dovoljno znanja i iskustva i zato bi roditelji trebali u više različitih situacija zajedno s djetetom proći ove korake. Kao primjeri mogu poslužiti situacije koje su se dogodile nekom prijatelju ili situacije za koje dijete samo kaže da ne zna riješiti.

Nije dobro djetetu govoriti o ovim postupcima kada je ljuto i uznemireno. Treba sačekati da se smiri te mu onda objasniti što se sve može učiniti i koje bi rješenje bilo najbolje.

Kroz ovakvo učenje djeca lakše prepoznaju stresne situacije, povećavaju svoju sposobnost pronalaženja djelotvornih rješenja za stresnu situaciju. Istodobno, ona osjećaju da je rješavanje problema puno lakše nego prije.