Osnovna škola "Blaž Tadijanović" Slavonski Brod

OŠ „Blaž Tadijanović" sudjeluje u projektu UNICEF-a „Za sigurno i poticajno okruženje u školi" od 2005. godine.

Naš cilj je: Škola u kojoj ćemo se svi dobro osjećati, moći učiti i napredovati.

Zato učimo svi , učenici, učitelji i roditelji, kako prepoznati, spriječiti i zaustaviti nasilje u školi.

U studenom 2009. godine smo dobili priznanje i plaketu „Škola bez nasilja“.

Sami smo uveli pravila ponašanja u našoj školi. To su :

1. Ne tučemo se niti tuču odobravamo!
2. Ne rugamo se, ne svađamo i ne nazivamo pogrdnim imenima.
3. Nikoga ne ogovaramo, ne ismijavamo i ne odbacujemo iz društva.
4. Ne uzimamo i ne uništavamo tuđe stvari.
5. Ne prisiljavamo druge da čine ono što ne žele.
6. Svi se poštujemo i pomažemo!

Znamo što treba činiti kada se prekrše pravila.

Želimo pomoći onima koji nasilje čine kao i onima koji ga trpe.

Pridružite se našim željama i težnjama . Budite nam podrška i pomozite nam!

• U studenom 2009. godine smo dobili priznanje i plaketu „Škola bez nasilja“. Što to znači?

Znači da smo do sada dobro radili na sprečavanju nasilja i znači obvezu da još bolje nastavimo boriti se protiv svakog oblika nasilja.

• Što je nasilje?

Svako ponašanje koje doprinosi da se bilo tko u školi ne osjeća dobro ( da je tužan, usamljen, neprihvaćen, odbačen, povrijeđen, ponižen , nesretan…)

• Kakvu školu želimo?

Školu u koju rado dolazimo, u kojoj se svi dobro osjećamo , učimo i napredujemo.

• Kako ćemo to postići?

1. Donijeti jasna pravila ponašanja i istaknuti ih u razrednom odjelu.
2. Poštivati pravila, a u slučaju kršenja snositi posljedice.
3. Nikada ne podržavati nasilno ponašanje niti ga pasivno promatrati.
4. Ako ne možemo spriječiti nasilje obratiti se starijima (učiteljima, roditeljima).

• Što je sandučić povjerenja?

Poštanski sandučić postavljen kod ulaza u zbornicu u koji možemo pisati ako nam se događa nešto što nas muči, a ne znamo kome se obratiti. Pišemo pod šifrom, a isto tako dobivamo odgovore na naša pisma.

• Što trebamo činiti u svojim odjelima ?

Truditi se promicati toleranciju, razumijevanje, nenasilje svakoga dana i na svakom mjestu.

• Što je nagrada „Luka Ritz“

Godišnja nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa koja se dodjeljuje jednom učeniku ili učenici koji se istakne i pokaže najbolji primjer borbe protiv nasilja na najrazličitije načine: promicati prijateljstvo, međusobno uvažavanje, razumijevanje, poticanje na solidarnost i pomaganje.

Puno zadovoljstva i uspjeha u borbi protiv svakog vida nasilja u školi i u životu želi Vam Vaša pedagoginja.

Više o projektu “ ZA SIGURNO I POTICAJNO OKRUŽENJE U ŠKOLAMA“

Nasilništvo među djecom u školi (eng. bullying) prisutno je, u većoj ili manjoj mjeri, u svim školama i predstavlja sve veći i izraženiji problem. Svakodnevno omalovažavanje, ignoriranje, vrijeđanje, udarci i drugi oblici zlostavljanja od strane vršnjaka mogu imati negativne i dugoročne posljedice, kako za žrtve, tako i za osobe koje vrše nasilje. Upravo zbog toga potrebno je intervenirati i pokušati zaustaviti daljnje širenje nasilja.

Projekt „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“ započeo je UNICEF–ov Ured za Hrvatsku 2003. godine kampanjom informiranja i senzibiliziranja javnosti za problem vršnjačkog nasilja. Od tada su se u projekt uključile mnoge škole, od kojih su neke dobile i priznanje „Škola bez nasilja“, kao znak da su uspješno savladale svih sedam koraka programa prevencije vršnjačkog nasilja

Projekt „Za sigurno i poticajno okruženje u školama“ je zamišljen prema modelu „odgovor cijele škole“. U cijelosti su ga osmislili hrvatski stručnjaci, a konačni cilj je osviještenost svih sudionika programa o nasilju u školama, te doživljavanje škole kao sigurnije i poticajnije za svu djecu. Dizajn programa u najvećoj mjeri slijedi obrazac kojeg je razvio Dan Olweus. Osnovni način rada su radionice za edukaciju učitelja i učenika o borbi protiv nasilja.

Sedam koraka programa

Program se provodi u 7 koraka,a konačni cilj je percepcija svih sudionika programa da je škola postala osjetljivija, poticajnija i sigurnija za svu djecu. Program uključuje prevenciju (edukacija učitelja, roditelja i učenika, izrada pravila na razini razreda i škole) i intervenciju (postupak popravka štete, uključivanje drugih službi, uključivanje vršnjaka pomagača).

• 1. korak: Osviještenost o postojanju problema

Prvi cilj programa je da učenici, roditelji, nastavnici i drugi zaposlenici škole postanu svjesni problema vršnjačkog nasilja u školama. Osim provođenja upitnika sa svrhom utvrđivanja postojanja nasilja u školi, svrha prvog koraka programa je i održavanje sastanaka učitelja i drugih zaposlenika škole i roditeljskih sastanaka s temom nasilja, kao i distribucija brošura na tu temu.

• 2. korak: Definiranje elemenata zaštitne mreže

Uspostava zaštitne mreže predviđa aktivnosti na razini razrednog odjela, na razini škole te u lokalnoj zajednici. Osniva se zajednička radna grupa učitelja i roditelja za vođenje i praćenje provođenja programa. Svaki razred uspostavlja razredna pravila i vrijednosti, sazivaju se roditeljski sastanci na kojima se roditelje upoznaje s provedbom programa i sa svim koracima programa te pravilima koja su učenici odredili za svoj razred. Na kraju se formiraju grupe „vršnjaka pomagača“ koji će sudjelovati u grupi podrške „Od samoga sebe do pomoći drugima“.

• 3. korak: Zaštitna mreža je uspostavljena i djeluje

Važan dio uspostavljanja zaštitne mreže sastoji se u edukaciji učitelja i vršnjaka pomagača, obradi tema vezanih za uzroke ponašanja djece koja zlostavljaju i koja su zlostavljana, utvrđivanju novih pravila ponašanja u školi i utvrđivanju sistema prijavljivanja i otkrivanja djece koja trpe zlostavljanje. Za ukupan uspjeh programa važno je da se donesena pravila poštuju. Na vidno mjesto postavlja se sandučić povjerenja. Osnovna ideja sandučića je da djeca mogu anonimno i bez opasnosti podijeliti svoja pitanja, razmišljanja i osjećaje vezane uz nasilje.

• 4. korak: Suradnja s drugim čimbenicima u lokalnoj zajednici

Suradnja škole s lokalnom zajednicom vrlo je važna, jer poruka koja proizlazi iz te suradnje govori kako problem vršnjačkog zlostavljanja nije samo problem škole, pa je i logično da se njime ne bavi samo škola, nego sve građanske organizacije u zajednici. Ta suradnja može biti usmjerena na stvaranje socijalne podrške prevenciji nasilja, na poboljšanje uvjeta rada u školi ili na rješavanje problema.

• 5.korak: Učenici traže pomoć

Važno je da svi djelatnici u školi kada uoče zlostavljanje djeluju odmah s ciljem zaustavljanja nasilja. U slučajevima lakših prekršaja pravila potrebno je odrediti neku od posljedica koje su dogovorene s učenicima. Ako je riječ o težem i opetovanom kršenju pravila, važno je da učenici koji su zlostavljali znaju da će ih se promatrati. U oba slučaja bitno je pokazati da je problem ponašanje, a ne sam učenik. S učenikom koji je zlostavljan treba razgovarati nasamo i saslušati ga, naglasiti povjerljivost razgovora, zamoliti učenika da prijavi svaki budući pokušaj nasilja, dati mu do znanja da su mu uvijek na raspolaganju.

• 6. korak: Škola reagira i djeluje prema protokolu o postupanju

U slučajevima težeg zlostavljanja u program podrške i intervencija treba uključiti i druge elemente zaštitne mreže, prvo u školi, a onda i izvan nje.

• 7. korak: Škola je sigurnije mjesto

Učenici, roditelji i učitelji smatraju školu sigurnim mjestom za djecu.

Škole koje uspiju zadovoljavajuće ostvariti svih sedam koraka mogu zatražiti od UNICEF-a da budu proglašene „Školom bez nasilja“ i da dobiju ploču s tim naslovom. Međutim, potrebno je i da se nakon završetka ovog programa škola nastavi odnositi prema vršnjačkom nasilju na jednak način.