Ovčarstvo na Grobnišćini

        Produbimo i obogatimo svoja znanja upoznajući tradiciju, običaje i povijest zavičajnog, dragog nam kraja.

        U sklopu projektnog zadatka, 25. travnja, interesna skupina učenika posjetila je obitelj Mohorić koja stanuje u okolici škole.

        Prema priči najstarijeg člana u obitelji, gospođe Pepice, ovčarstvom se bave preko 200 godina. U svakodnevni rad uključene su tri generacije: nona Pepica, sin Fran sa suprugom Biserkom i njihovi sinovi Martin i Mario.

         U svom gospodarstvu osim 70 ovaca imaju i 8 krava. Svoje proizvode ne plasiraju na tržište već prodaju pojedinačno, privatnim osobama.

Poznati su po svom grobničkom siru i skuti koje rade od ovčjeg mlijeka. Od ovaca su nekada iskorištavali i vunu. Danas, iako se ovce u ljetnim mjesecima strižu, potreba za vunom gotovo da i nema.

U proljetnim mjesecima ovce dva puta dnevno odlaze na ispašu, rano ujutro i poslijepodne. Stado osim pastira obavezno prati i nekoliko pasa.

U vrijeme našeg posjeta, ovce su bile na ispaši, te smo mogli vidjeti samo janjčiće i odrasle ovce za rasplod.

Grobnički sir se počinje praviti u proljeće kada se ovce počinju janjiti. Ovca obično ima jedno janje, rijetkost su dva.

Zimi za stoku treba pripremiti dosta sijena. Košnja počinje krajem svibnja i traje s prekidima i do studenog (prvi, drugi pa i treći otkos trave).

Nekada su sijeno držali vani u stogovima. Danas imaju uređene sjenike u kojima je balirano sijeno. Sve što se nekada radilo ručno od košnje, grabljenja i baliranja danas je mehanizirano kao i vožnja traktorima na odredište.

Zanimljivost su nam bile i krave, od kojih uglavnom koriste mlijeko, rjeđe prave sir. Hrane ih na prirodan način, bez umjetnih dodataka. Krava se teli jednom godišnje, a u prosjeku dnevno daje 15-20 litara mlijeka.

            Na malom obiteljskom gospodarstvu najviše su nas se dojmili janjčići koji su razigrano meketali.

Voditeljice projekta: Đeni Kunsek i Adela Malnar, učiteljice RN-e