U našem grobničkom kraju,
jedna je škola za koju svi znaju;
kao kaštel poznata, samo malo manja
utvrda je igre, prijateljstva znanja.
Prozori su njeni zrcala za ptice
i za svako dječje nasmijano lice;
u mirisu šume, dahu Mediterana
ona nam je drugi dom svakoga dana.
Ref.
Mi smo uvijek spremni za pjesmu i ples,
ponosno nosimo pobjednički dres,
djetinjstva našeg ti čuvaš blaga,
bila si i ostala čavjanska škola draga!
Na satovima svim u zraku su ruke
i kad dođe vrijeme za put u nove luke
bit ćemo spremni za sva vremena
u kojima ćeš ostati najdraža uspomena!

PROJEKT: OBRNIMO SE DA NE POZABIMO
Ovčarstvo na Grobnišćini
Produbimo i obogatimo svoja znanja upoznajući tradiciju, običaje i povijest zavičajnog, dragog nam kraja.
U sklopu projektnog zadatka, 25. travnja, interesna skupina učenika posjetila je obitelj Mohorić koja stanuje u okolici škole.
Prema priči najstarijeg člana u obitelji, gospođe Pepice, ovčarstvom se bave preko 200 godina. U svakodnevni rad uključene su tri generacije: nona Pepica, sin Fran sa suprugom Biserkom i njihovi sinovi Martin i Mario.
U svom gospodarstvu osim 70 ovaca imaju i 8 krava. Svoje proizvode ne plasiraju na tržište već prodaju pojedinačno, privatnim osobama.

Poznati su po svom grobničkom siru i skuti koje rade od ovčjeg mlijeka. Od ovaca su nekada iskorištavali i vunu. Danas, iako se ovce u ljetnim mjesecima strižu, potreba za vunom gotovo da i nema.
U proljetnim mjesecima ovce dva puta dnevno odlaze na ispašu, rano ujutro i poslijepodne. Stado osim pastira obavezno prati i nekoliko pasa.

U vrijeme našeg posjeta, ovce su bile na ispaši, te smo mogli vidjeti samo janjčiće i odrasle ovce za rasplod.
Grobnički sir se počinje praviti u proljeće kada se ovce počinju janjiti. Ovca obično ima jedno janje, rijetkost su dva.
Zimi za stoku treba pripremiti dosta sijena. Košnja počinje krajem svibnja i traje s prekidima i do studenog (prvi, drugi pa i treći otkos trave).
Nekada su sijeno držali vani u stogovima. Danas imaju uređene sjenike u kojima je balirano sijeno. Sve što se nekada radilo ručno od košnje, grabljenja i baliranja danas je mehanizirano kao i vožnja traktorima na odredište.
Zanimljivost su nam bile i krave, od kojih uglavnom koriste mlijeko, rjeđe prave sir. Hrane ih na prirodan način, bez umjetnih dodataka. Krava se teli jednom godišnje, a u prosjeku dnevno daje 15-20 litara mlijeka.

Na malom obiteljskom gospodarstvu najviše su nas se dojmili janjčići koji su razigrano meketali.

Voditeljice projekta: Đeni Kunsek i Adela Malnar, učiteljice RN-e
| « Studeni 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Školstvo | ![]() |
Korisni linkovi | ![]() |
| • Općina Čavle |
| • Crveni križ |
| • Zaštita i spašavanje |
| • Rival |
| • Mala škola aromatera... |
| • Dijete.hr |
| • Riječki karneval |
| • Foto Sluga - karneval |