Hrvatski jezik je moja glazba. Ništa mi tako blisko, toplo i veličanstveno ne zvoni kao prva molitva koju me majka naučila. Kazujem riječi koje sam naučio od majke i oca, od zemlje u kojoj se rodih. Pjevam,  govorim i pišem hrvatski.

Tin Kolumbić

 Mjesec hrvatskoga jezika započinje 21. veljače jer se toga dana, već 20 godina, diljem svijeta obilježava Međunarodni dan materinskoga jezika kako bi se ukazalo na važnost učenja, njegovanja i čuvanja jezika kao dio nacionalnog identiteta. Već sljedećeg dana, 22. veljače, slavi se glagoljica i glagoljaštvo. Staro hrvatsko pismo ostalo je sačuvano na brojnim spomenicima koji svjedoče o ranoj pismenosti Hrvata. Jedan od najpoznatijih glagoljaških spomenika je svakako Bašćanska ploča. To je najdragocjeniji kamen hrvatske pismenosti.

Osim toga, davne 1483., točnije 22. veljače tiskana je prva hrvatska knjiga, inkunabula ili prvotisak, Misal po zakonu rimskoga dvora. To je prvi misal u Europi koji nije tiskan latiničnim slovima i najstarija knjiga tiskana glagoljicom. Misal je tiskan 28 godina nakon dovršetka Biblije. Do danas je ostalo sačuvano samo dvanaest primjeraka, sedam primjeraka hrvatskog Prvotiska čuva se u Hrvatskoj, a pet izvan domovine. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu omogućila je virtualno prelistavanje Misala na poveznici https://digi.vatlib.it/view/Inc.II.733.

Tijekom Mjeseca hrvatskoga jezika obilježava se i 14. ožujak jer je toga istoga dana 1835. objavljena  Horvatska domovina pjesnika Antuna Mihanovića čiji će stihovi postati dio službene himne Republike Hrvatske. Za himnu su uzete prva i druga te posljednja i pretposljednja kitica. Pjesma je objavljena u desetom broju časopisa Danica. Iako nije posve sigurno tko je skladao glazbu, pretpostavlja se da je to bio hrvatski časnik u austrougarskoj vojsci i glazbeni skladatelj Josip Runjanin. Trebalo je dosta vremena da Mihanovićevi stihovi budu priznati kao službena državna himna. To se dogodilo tek 29. veljače 1972. godine kada dobiva službeni status. Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske, a njezin tekst i notni zapis utvrđeni su Zakonom o grbu, zastavi i himni

( https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/povijest-saborovanja/zanimljivosti/lijepa-nasa-domovino-put-od-stotinu-godina-do-statusa).

 Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga objavljena je 17. ožujka 1967. godine. Hrvatski jezikoslovci bili su nezadovoljni položajem i nazivom  hrvatskoga jezika, stoga su u Telegramu, jugoslavenskim novinama, objavili Deklaraciju koju je potpisalo više kulturnih i znanstvenih ustanova kojom se željelo iskazati veliko nezadovoljstvo zaključcima Novosadskog dogovora iz 1954. godine. Hrvatski jezikoslovci željeli su da se hrvatski jezik dosljedno primjenjuje u školama, javnom i političkom životu i tadašnjim medijima. Danas je hrvatski službeni jezik Republike Hrvatske i  jedan od 24 službena jezika Europske unije.

Cilj manifestacije Mjeseca hrvatskoga jezika je očuvanje materinskoga jezika, svih dijalekata i narječja te sve nas želi potaknuti na čuvanje hrvatskoga jezika. Stjepan Babić, hrvatski jezikoslovac i akademik, izjavio je: "Jezik je najveći dar koji čovjek ima, on potvrđuje ljudski identitet, a u njem je sadržana prošlost i budućnost. Koliko god je jezik vezan uz ljudsku prošlost, on je vezan uz sadašnjost i budućnost. Moramo se brinuti o materinskome jeziku i sačuvati ga jer odlaskom posljednjega govornika nekoga jezika nestaje i jezik. Ići stazama jezične kulture nije teško. Dovoljno je samo krenuti prema njezinu vrhuncu i svaki dan načiniti bar jedan korak u osvajanju neizmjernih izražajnih mogućnosti hrvatskoga jezika."

Dolores Maršanić, učiteljica hrvatskoga jezika

Klikni na poveznicu i provjeri svoje znanje. Sretno!

https://wordwall.net/hr/resource/831546