Prvo odredište našeg putovanja bio je Novi Vinodolski, grad glagoljice, Vinodolskog zakona, Frankopana i Mažuranića; grad koji se ponosi svojom bogatom kulturno – povijesnom prošlošću i povijesnim ličnostima koje su rođene ili živjele u ovom živopisnom gradiću. Grad se razvio na temeljima stare frankopanske utvrde zvane Novi Grad.

 „Vinodol“ ili „Vallis vinearia“ (Vinodolska knežija) je kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić i mjesto poznato po Vinodolskom zakonu iz 1288. godine – najstarijem hrvatskom zakonu pisanim brzopisnom (kurzivnom) glagoljicom.

Naš domaćin u Novom Vinodolskom je bila Katedra Čakavskoga sabora Novljansko kolo. Dočekale su nas tajnica Katedre i ravnateljica Knjižnice, gospođa Barbara Kalanj Butković, te ravnateljica Narodnog muzeja i Galerije, gospođa Đurđica Krišković. Ljubazni domaćini su nas upoznali s dijelom kulturno – povijesnog nasljeđa Novog Vinodolskog. Razgledali smo jezgru starog dijela grada, Narodni muzej, Čitaonicu i Knjižnicu iz 1845. godine, kuću braće Mažuranić iz 1864. godine u kojoj se danas nalazi Dječji dom braće Mažuranić...

Iz bogatog opusa Narodnog muzeja svakako treba istaknuti povelju Matije Korvina iz 1450. godine, maketu antičke utvrde Lopar-Lopsica (kraj 3. i početak 4. st.) koja je Frankopanima u srednjem vijeku služila kao vojna utvrda, instrument za računanje pomrčine Sunca, bogatu zbirku oružja uskoka, etnografsku zbirku, zbirku nošnji…, i dakako povijesnu građu vezanu za obitelj Mažuranić.

Obitelj Mažuranić potječe iz Splita i prvi puta se spominje u 14. stoljeću. Jedan ogranak obitelji Mažuranić preselio se iz Splita u Senj i Novi Vinodolski.

Iz sačuvanih dokumenata vidljivo je da se Mažuranići često nazivaju i Jankovićima.

Prvi obrazovani Mažuranić bio je Antun Mažuranić, samouki umjetnik kipar koji je živio u 18. stoljeću, u Novom Vinodolskom. Svakako treba spomenuti i Vladimira Frana Mažuranića (1859.-1928.), pjesnika, pisca i žurnalista, čija se urna s posmrtnim ostacima čuva u muzeju.

U braku Ivana Mažuranića Petrova, pismenog novljanskog starješine i Marije Ivić rodilo se je 5 sinova: Josip (1802.-1891.), Antun (1805.-1888.), filolog i pravnik, Petar (umro sa 17 godina), Ivan (1814.-1890.), pravnik, pjesnik i ban te Matija (1817.-1881.), samouki književnik i putopisac. Antun, Ivan i Matija obilježili su kulturnu povijest 19. stoljeća na našem tlu.

Uz članove obitelji Mažuranić, Novi Vinodolski se ponosi i mnogim drugim poznatim ličnostima kao što su Ivan Vončina, gradonačelnik Karlovca i Zagreba, dr. Franko Potočnjak, pravnik, političar i publicist…

Slijedeće odredište bio je Bribir, mjesto koje je postojalo još u paleolitiku, naseljeno Rimljanima od 128. godine. Nakon plemena Liburna i Japoda, ovo područje u 8. stoljeću naseljavaju Hrvati. Bribir doživljava procvat u doba Bernandina Frankopana i postaje centar općine Vinodolske u koju spadaju i Grižane, Tribalj i Drivenik.

U 19. stoljeću bolest vinove loze natjerala je mnoge stanovnike ovog poljoprivrednog kraja da odu „trbuhom za kruhom“ u Sjevernu i Južnu Ameriku. Zanimljivo je da su na „Titaniku“ bila i četiri Bribirca koja su doživjela tragičnu sudbinu većine putnika .

Jedan od poznatijih Bribiraca je svakako dr. Josip Pančić, botaničar.

U Bribiru nas je dočekala ravnateljica Knjižnice, osnovane 1883. godine, gospođa Ivanka Pavlić. Nakon što smo razgledali Knjižnicu, u sklopu koje se nalazi i izložba zanimljivih eksponata (puž star 45 milijuna godina, ploča s glagoljskim natpisom iz 15./16. stoljeća…), uputili smo se na ručak u Selce. U Selcu nas je dočekao mr. sc. Marijan Karlić, predsjednik udruge Likovna radionica Juraj Julije Klović i direktor hostela u kojem smo ručali.

Nakon ručka i zajedničkog druženja, obišli smo HE Tribalj te posjetili Grižane, smještene ispod krševite litice „griž“ po kojoj je mjesto i dobilo ime. Iznad Grižana dominiraju ruševine frankopanskog grada. Grižane su rodno mjesto dr. Antuna Barca, književnika i povjesničara, te Jurja Julija Klovića (1498.-1578.), jednog od najvećih slikara minijaturista, poznatog i kao „Mali Michelangello“. U Grižanama, u zgradi stare škole, posjetili smo atelje slikara Marijana Mavrića. Sa zanimanjem smo razgledali njegove akvarele i ulja na platnu koja vjerno oslikavaju krševito okruženje Grižana, planinu, gromače, strme kamene litice i povijesne staze.

Obilaskom Grižana naše se je druženje privelo kraju. Bilo je uistinu zanimljivo i ugodno.

Pozivamo sve učenike koji vole naš lijepi kraj i grobničku čakavicu da se dogodine uključe u natječaj Darovani jer je ovaj izlet bio zaista SUPER nagrada!

Foto-galerija