Sjećanje na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i hrabrost utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost.

„Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još uvijek urezana naša imena…netko je jednostavno sve ukrao jer kako objasniti da ni sjene nema?...“ (Siniša Glavašević, urednik Radio Vukovara, 1991.)

Od 2. svibnja do 20. studenog 1991. godine Vukovar je branilo oko 1 800 hrvatskih boraca, odnosno 5 000 boraca Operativne grupe Vukovar, Vinkovci i Županja. Agresor je imao na raspolaganju 30 000 vojnika i pripadnika paravojnih skupina te znatnu vojnu opremu.

U kalvariji Vukovara poginulo je više od 4 000 civila i hrvatskih branitelja, ranjeno je oko 2 500 osoba, a oko 1 400 ljudi odvedeno u zatočeništvo.

U sto dana užasa razoreno je oko 15 000 stambenih objekata, a oko 22 000 Vukovaraca je protjerano iz grada.

Još uvijek su mnoge majke zavijene u crno, a za nekima se još traga.

Ali grad se obnavlja, traži svoje korijene…