Prvo odredište bio je grad Vrbnik, grad bogate povijesti, iz kojeg su i potekli krčki knezovi Frankopani, najmoćnija hrvatska srednjovjekovna velikaška obitelj. Ondje nas je dočekao ljubazni domaćin, gospodin Franjo Toljanić i pobliže nas upoznao s procesom nastajanja i proizvodnje vina, čuvene vrbničke žlahtine.

Uslijedio je obilazak stare gradske jezgre i posjet palači Knežev dvor, gdje su Frankopani odsjedali za svog boravka u gradu.

Na drugom katu te zgrade (bivšega Kneževa dvora) smještena je čuvena i divljenja vrijedna Vitezovićeva knjižnica, a u njoj se nalaze brojne dragocjene knjige, glagolski misali i brevijari, razni listovi i časopisi, korespondencija dr. D. Vitezića, novinski isječci, knjiga svečanosti na bivšem carskom dvoru u Beču,  zapisnici i knjige bečkog parlamenta.

Pravu posebnost knjižnice čini rijedak i vrijedan izložak atlasa pod imenom  „Atlas scolasticus et itinerarius“ Johana Davida Köhlera,  tiskan 1718. g. u Nürnbergu. Uz ovaj, sačuvan je samo još jedan primjerka Atlasa, tiskan 1735. godine koji se nalazi u Cambridgeu u Engleskoj.

Atlas je posebno zanimljiv jer osim geografskog položaja država, sadrži i slike starih jedrenjaka, naoružanja, odlikovanja i zviježđa.

Na samom izlazu iz Kneževa dvora, u prolazu,  smjestila se jedna osobita i zanimljiva „mini“ knjižnica, sačinjena od jednog jedinog ormarića iz kojeg djeca slobodno mogu posuditi knjige, uz povjerenje da ih nakon čitanja vrate, a ukoliko su u mogućnosti i sami  doniraju poneku.

Zaputili smo se potom prema najužoj ulici na svijetu, kroz koju smo svi ipak, brže ili malo sporije, uspješno prošli te razgledali Crkvu Svete Marije  koja se trenutno obnavlja. Posebno zanimljivim učinio nam se njen zvonik, na čijem je vrhu nekad rasla jedna smokva, koja je nažalost, zbog sigurnosnih razloga po sam zvonik, morala biti uklonjena. U neposrednoj se blizini samog zvonika nalazi "Kugina kuća" na broju 1, spomenuta u  istoimenoj Šenoinoj povjestici.

Neke od legendi vezanih uz grad Vrbnik čuo je A. Šenoa od svog prijatelja Vrbničanina Mata Grškovića u Pragu za vrijeme njihovih zajedničkih studenskih dana i uvrstio ih u svoja  književna djela.

Na putu do vidikovca razgledali smo i jednu galeriju te poslušali priču o kaparima, bratovštini sv. Ivana Krstitelja, prepoznatljivoj po bijeloj kapici, u čijem statutu osobito do izra­žaja dolazi i njezin karitativno-socijalni značaj, tj. ljubav prema bližnjemu, osobito prema siromasima, a čiji je zadatak, između ostalog, bio i moliti se za mir pokojnikove duše.

Nakon ručka i ukusnih šurlica u obližnjoj konobi, zaputili smo se brodićem na otok Košljun, utočište i mirni dom franjevaca koje su onamo 1447.g. doveli krčki knezovi Martin i Ivan Frankopan. Budući da je u tijeku bila berba maslina, redovnike nismo vidjeli, a oni su nam ljubazno i uz veliko povjerenje prepustili obilazak otoka, razgledavanje muzejskih postava i Crkve Navještenja Marijina.

Sama crkva izgrađena je  uz veliku pomoć posljednjeg krčkog kneza koji je vladao otokom Krkom, Ivana VII. Frankopana i njegove kćeri Katarine. Dovršena je tek 14. listopada 1523. g. kada je Katarina oporukom donirala 1000 dukata za njeno dovršenje pod uvjetom da ondje bude sahranjena.

Uslijedilo je zajedničko fotografiranje i nastavak puta u grad Krk.

Srednjovjekovni prizor koji se odigrao na središnjem Trgu Kamplin ostavio nas je bez daha. Vratili smo se stotinama godina u prošlost, u kojoj  nas je sjedeći na svom tronu, uz plamen baklji, dočekao krčki knez Mikula II, ispreplićući ju u svom pripovijedanju vješto sa sadašnjošću. Saznali smo ponešto o govorima otoka Krka u kojima se može čuti i ča i ca i co, čuli  zašto otok krasi pridjev Zlatni i štošta drugo. Slušajući zanimljivosti o gradu Krku polagano se spustila noć pa se približilo vrijeme našeg povratka kućama. Pomalo umorni, ali neizmjerno zadovoljni, vratili smo se bogatiji duhom i  oplemenjeni s mnoštvo novih spoznaja. Da bi tako bilo i k letu!

Romina Stanković-Šubat, učiteljica HJ-a