U petak, 23. svibnja 2014., učenici šestih razreda, u pratnji svojih razrednica i vjeroučiteljice Kornelije Radošević,  posjetili su grad Ogulin. Prvo odredište bio je stari Frankopanski kaštel smješten u samom središtu grada gdje se nalazi  i Zavičajni muzej  s nekoliko bogatih muzejskih zbirki.

U etnografskom dijelu muzeja učenici su imali priliku vidjeti predmete iz tradicijske kulture ogulinskog kraja, kako se nekoć živjelo i običaje iz svakodnevnog života, u arheološkom dijelu upoznati sadržaje iz vremena prapovijesti i antike, dok su se u dijelu posvećenom alpinizmu detaljnije mogli upoznati s građom o planinarstvu i alpinizmu u Hrvatskoj.

Na samom kraju učenike je pred svojom sobom, ni manje ni više, dočekala sama Ivana Brlić – Mažuranić i ukratko ih upoznala sa svojim bogatim stvaralaštvom.

U pratnji Malika Tintilinića, kostimiranog vodiča, uslijedila je šetnja Legengradom - bajkovitim ogulinskim krajem koji skriva mnoge znamenitosti, priče i legende. Među najčuvenije ubrajaju se one o Kleku, klečkim vješticama, vilinskoj vodi i Đulinom ponoru. Osvježivši se vilinskom vodom koja teče s čarobne planine Klek, ženski dio postao je lijep, dobar i zauvijek mlad, a muški će se jednog dana zasigurno vratiti u Ogulin jer legenda kaže da će se svaki muškarac koji popije vodu s izvora oženiti Ogulinkom.

Pomalo umorni i ogladnjeli od obilaska grada, učenici su okrjepu pronašli u restoranu Ive gdje su  ih dočekali vrlo gostoljubivi i veseli domaćini. Nakon ukusnog ručaka prava zabava mogla je početi; učenici su imali priliku sudjelovati u raznim igrama, natjecati se u plesu, polagali vozački ispit na metlama te sudjelovali  u predstavi o Jagoru.

Uslijedila je šetnja uz jezero Sabljaci. Neki su uživali u laganom povjetarcu na obali jezera, a neki se natjecali u nogometu.

Na samom kraju učenici su imali priliku  pogledali i stari kameni most na rijeci Tounjčici, koji je jedini takve vrste u ovom dijelu Europe. Riječ je o 12-metarskom dvokatnom mostu, koji datira još iz vremena cara Franje Josipa (1775.) , dok je drugi dio nadograđen 1836. od strane graničarskog majstora Josipa Knežića.

Teško je oteti se dojmu kako su učenici na samom povratku kućama, uz veseli cvrkut ptica i kreketanje žaba, bili popraćeni i riječima same Ivane Brlić – Mažuranić koja kaže:  « Kad si sretan, i sunce za tobom žuri!». Do nekog novog susreta s Ogulinom...

Romina Stanković Šubat i Anita Štimac