RAZGOVARAJMO O ŽIVOTU S DRUGE STRANE EKRANA

Priručnik za roditelje

Priručnik se nalazi na poveznici.

SAVJETI PSIHOLOGA ZA PERIOD IZOLACIJE

https://www.telegram.hr/zivot/sada-je-najvaznije-da-svi-skupa-ne-izludimo-psihologinje-s-filozofskog-dale-su-nam-6-savjeta-kako-izdrzati-u-kuci/

Cijenjeni roditelji,

prosljeđujemo vam dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja vezan uz distribuciju sadržaja Kako zaštiti djecu na internetu.

Djeca, kao najranjiviji korisnici Interneta, mogu biti izložena neprimjerenim sadržajima ili ponašanjima na Internetu i zbog toga im je potrebna potpora odraslih, odnosno roditelja, neovisno o tome što djeca o temi sigurnosti i ponašanja na Internetu često znaju više od samih roditelja.

Program Zaštita sigurnosti djece na Internetu i u svijetu mrežnih tehnologija pokrenut je u suradnji Ministarstva znanosti i obrazovanja i Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM) te u partnerstvu s Hrvatskom poštom.

Program se provodi već nekoliko godina s ciljem upoznavanja učenika s pravilima ponašanja u virtualnome svijetu i prevencijom elektroničnog nasilja te informiranja o sigurnosti na Internetu. On pruža dodatnu pomoć sustavnom obrazovanju osnovnoškolske djece, uz davanje potrebnih informacija njihovim roditeljima o odgovornom ponašanju prilikom uporabe mrežnih tehnologija, u trenutku kada se djeca njima počinju samostalno koristiti bez stalnog nadzora odraslih.

Više informacija o programu, dostupnim materijalima i aktivnostima potražite na http://bit.ly/HAKOM1.

U cilju edukacije roditelja i djece, HAKOM je pripremio i video o zaštiti djece na Internetu koji je dostupan na poveznici http://bit.ly/HAKOM5, a čija je glavna namjena upućivanje djece o prihvatljivom i odgovornom komuniciranju na Internetu te stvaranju odnosa povjerenja u kojem se djeca odraslima uvijek mogu obratiti ako se zbog korištenja Interneta osjećaju nelagodnio, ustrašeno ili ugroženo.

Do sada su na mrežnim stranicama HAKOM-a objavljene i tri brošure koje donopse praktične i korisne savjete o opasnostima i sigurnosti na Internetu, zaštiti privatnosti i osobnih podataka, načinima ponašanja i uporabe društvenih mreža. Brošura „Kako se zaštiti u svijetu Interneta i mobilnih telefona“ dostupna je na http://bit.ly/HAKOM4.

Dostupni materijali koristit će se i u odgojno-obrazovnom radu, u skladu s kurikulumom međupredmetne teme Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije i kurikulumom za nastavni predmet Informatika, čiji odgojno – obrazovni ishodi i očekivanja, uz ostale, uključuju i učinkovito i odgovorno komuniciranje i suradnju u digitalnom okruženju, razumijevanje i odgovorno primjenjivanje sigurnosnih preporuka u cilju zaštite zdravlja, emocionalnog i društvenog razvoja učenika te poštivanja pravnih odrednica pri korištenju digitalnom tehnologijom  u svakodnevnome životu.

Brošura:

https://www.hakom.hr/UserDocsImages/2019/dokumenti/HAKOM_BROSURA_2018.pdf

Dopis Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske 

Brošura za roditelje „Intervju s roditeljima-odgovori koje je dobro znati“

Ovdje  možete preuzeti popis udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za školsku godinu 2017./2018.

DVANAEST STVARI KOJE DJETETU TREBATE REĆI O ŠKOLI

Izvor: http://www.klokanica.hr/skolarci/skola/dvanaest-stvari-koje-djetetu-trebate-reci-o-skoli-678#

Nemojte uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje,jer ako ne bude tako, djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno.

Prije polaska u školu važno je upoznati djecu s njihovim novim početkom, što škola je i što se tamo događa. Pored uobičajenih razgovora oko knjiga, bilježnica, pernice, torbe, odjeće i sličnih stvari, važno je djeci reći i sljedeće:

• Učiteljica će očekivati da djeca sjede po 45 minuta koliko traje školaski sat. Razgovarajte s djetetom kako mu se to čini.
• U razredu je više djece, učiteljica je jedna. Ponekad će dijete moći izraziti svoje mišljenje, ponekad ne. U obitelji djeca često dobiju punu pažnju i članovi obitelji ga mogu u potpunosti saslušati. U školi često nije tako. Razgovarajte o tome kako se dijete nosi s tim.
• Također, upoznajte dijete s činjenicom da je vrijeme za fiziološke potrebe planirano prema satnici i da se od njega očekuje da se užina ili odlazak na toalet obavlja pod odmorom.   
• Pokažite djetetu da ste tu za njega od samog početka, da ste zainteresirani za njegova  iskustava, budite rame za plakanje kada je potrebno i dajte mu do znanja da na vas može računati. Pri tome ne mislim da ste tu da pišete djetetovu zadaću.
• Učite djecu od početka samostalnosti i nemojte činiti stvari umjesto njih. 
• Prvih dana škole razgovarajte i o tome što su domaće zadaće i dajte do znanja djetetu da je zadaća njegov posao, odnosno pripada njemu i nastavniku. Susrećem mnoge roditelje koji postanu ponovno učenici 1.-8. razreda, onda ponovo srednjoškolci i silno su frustrirani zbog toga. Čitaju lektire, pišu sastavke, nabavljaju plastelin kasno na večer po susjedstvu... Oblikujte svoj odnos prema ovome od samog početka i vidite želite li ponovo u školu. Ako odlučite da želite, onda nemojte biti frustrirani zbog toga. 
• U redu je djeci pomoći oko zadaće ili lektire kada vas traže, no nije dobro preuzeti odgovornost za poslove koji pripadaju djeci, što roditelji često čine. Bitna je razlika između pomoći oko nečega i preuzimanja odgovornosti. 
• Budite pažljivi prema djeci u prvom polugodištu dok se polako navikavaju na svoj novi ritam. Razgovarajte s njima i recite im što je možda vama nedostajalo kada ste krenuli u školu (npr. više igre) i zajedno nađite načina da aktivnosti koje su voljeli prije škole ostanu dio njihovog života.  
• Nemojte uvjeravati dijete da će mu u školi biti odlično i da će odmah naći nove i dobre prijatelje. Ponekad se tako ne dogodi i djeca se odmah na početku mogu osjećati neuspješno. Radije im recite da će u školi biti puno djece i da vjerujete da će s vremenom naći prijatelje. Pokažite da vas zanima kako će im biti, poželite im sreću i sa zanimanjem pratite njihove školske avanture.  
• Ako u životu vašeg djeteta postoji bilo što zbog čega se i inače ne osjeća dobro pred drugom djecom ili u socijalnim situacijama (npr. neka djeca ne vole nositi naočale; neka se ne osjećaju dobro u velikoj grupi, neka djeca mogu biti opterećena nekim aspektima svog fizičkog izgleda i sl.) razgovarajte i o toj temi i probajte zajedno vidjeti što dijete može napraviti da smanji svoju napetost. Polagano i duboko disanje i usmjeravanje pažnje na dah uvijek može biti od pomoći u ovakvim situacijama te pomoći da se dijete vrati sebi. 
• Djeca su gotovo uvijek sretna zato što kreću u školu. Pokušajte podržati djetetov entuzijazam vezano uz školu i učenje. Dajte sve od sebe da taj entuzijazam opstane što dulje. Stoga, ne opterećujte se ocjenama, radije se usmjerite na to kako dijete može ostvariti svoj intelektualni, emocionalni i socijalni potencijal – njegov, upravo takav kakav je, neusporediv s drugima.
• Po povratku prvih dana iz škole prihvatite sve djetetove reakcije – i kada je sretno i kada je tužno ili povrijeđeno nečim. U tom osjetljivom periodu važno je da ima svu vašu podršku – ne tako da ga uvjeravate da to nije ništa strašno, nego tako da zna da može sve reći i da ćete ga čuti, te zajedno vidjeti što može (i treba li što) učiniti. U školi djeca počinju graditi jedan novi život i važno je da se uče oslanjati na vlastite, unutarnje snage.

Dušanka Kosanović,

psihologinja, voditeljica Familylaba; višegodišnje iskustvo psihologa u praksi u području savjetovanja i terapije (u radu s pojedincima, parovima i obiteljima), trenerica i edukatorica za poslovni sektor i nevladine udruge.

NAKON POLASKA U PRVI, POLAZAK U PETI RAZRED ZA ĐAKA JE NAJSTRESNIJI

Autor: Slavica Kovač, 1. 9. 2013.

Nakon polaska u prvi razred polazak u peti za osnovnoškolca je najstresnije razdoblje.

Razlog tome je što se za učenika stvari temeljito mijenjaju.

I dok prva četiri razreda djeca provode pod nadzorom učitelja ili učiteljica koji ih jako dobro poznaju te im prilagođavaju tempo rada u petom razredu učitelja zamjenjuje razrednik, dok predmetni nastavnici (koji imaju svaki svoje zahtjeve) samostalno izvode nastavu iz svojih predmeta i stvaraju odnose spram učenika. Osim toga, učenici imaju više obaveza, a manje vremena za igru.

Postoje učenici, ali i roditelji koji se teže snađu u novonastaloj situaciji. Neki učenici prijelaz shvate kao slobodu ne shvaćajući pritom odgovornost koja je velika. Još veći problem nastaje ako se i roditelji počnu tako ponašati. Mnogi misle kako je škola isključivo briga učitelja i djeteta.

Najveće teškoće kod prelaska u peti razred možemo očekivati kod one djece koja slabije čitaju, kojima je potrebna stalna pomoć u učenju, koja imaju slabije ili slabe razvijene radne navike i koja nisu automatizirala računske operacije.

Uz sve navedene probleme moramo imati na umu da je i to vrijeme ulaska u pubertet djeteta što još čini ovaj period delikatnijim.

Kako bi što uspješnije savladali ovaj period, roditelji bi trebali imati na umu da je komunikacija osnova svih odnosa i prevencija mogućih nesporazuma.

Pozitivan stav roditelja prema školi u velikoj mjeri utječe na djetetovu motivaciju i uspjeh u učenju. Roditelji bi uvijek trebali biti spremni pomoći djetetu, saslušati ga i razumjeti te redovito i dosljedno ga kontrolirati, kontaktirati redovito sa školom kako bi na vrijeme reagirali ako bude potrebna pomoć.

Za Večernji list napisala Martina Eljuga, psihologinja OŠ Izidor Kršnjavi iz Zagreba.

Izvor: http://www.vecernji.hr

PRETILOST SVE VIŠE POGAĐA DJECU. KOJA JE ULOGA RODITELJA?

Autor: Administrator , 18. 2. 2014.

Sve više pozornosti usmjereno je na epidemiju pretilosti čija stopa raste značajno većom brzinom nego što uspijevamo naći rješenja koja bi pridonijela njenom usporavanju ili prevenciji.

Časopis The New England Journal of Medicine objavio je najnovije statističke podatke o populacijama s najvišom učestalošću pretilosti te kako je etnička pripadnost i socioekonomski status povezan s tom bolesti. Analiza podataka 3,8 milijuna djece vrtičke dobi, uzete 1998. i 1999. godine, pokazala je kako je 14 % američke djece pretilo već u vrtiću (5 godina starosti). Dosadašnje studije pokazale su da djeca koja su pretila već u vrtiću imaju 4 puta veći rizik da imaju prekomjernu tjelesnu masu i u odrasloj dobi. Nažalost, rezultati pokazuju kako se rizik samo povećava pa tako je 20.8 % djece pretilo s 14 godina. Najviša stopa pretilosti od 17 % uočena je u crnaca dok je u bijelaca rizik od pretilosti 10 %.

Studija je također pokazala kako je stopa pretilosti značajno veća u obiteljima s niskim u odnosu na obitelji s visokim socioekonomskim statusom.

Autori studije naglašavaju kako je potrebno smjernice i strategije za prevenciju pretilosti primjenjivati od malih nogu kako bi se postigao značajan rezultat.

Odnos roditelja s djecom ključan za pojavu pretilosti

Posao roditelja je jedan od najtežih i najkompleksnijih, a nedavno objavljeno američko istraživanje potvrdilo je kako emotivna stabilnost koju roditelji pružaju djeci ima značajan utjecaj na zdravlje potomka.

Studija je rađena na uzorku od 497 roditelja, s djecom od 2 do 3 godine starosti, pri čemu je ispunjen opširan upitnik o prirodi odnosa s vlastitim roditeljima te svojom djecom. Ispitanici su ocjenjivali odnos sa svojim roditeljima, način komunikacije s potomkom te detaljno pojasnili svoje reakcije u pojedinačnim situacijama. Dosadašnja istraživanja pokazala su da povećano vrijeme provedeno pred televizorom te smanjena komunikacija kao i rijetki zajednički obiteljski obroci dovode do povećanja rizika od pretilosti potomka u budućnosti. Sve ove situacije nastaju kao posljedica manjka vremena, organiziranosti roditelja, ali i zanemarivanja ili neobraćanja dovoljno pažnje na osjećaje djeteta.

Rezultati su pokazali kako su roditelji koji su učestalo proživljavali negativna iskustva sa svojim roditeljima nesigurniji po prirodi. Zbog toga često ne uvažavaju probleme ili kada su njihova djeca tužna. Čestim odbijanjem djece kada imaju emotivnih poteškoća, manjkom vremena provedenog razgovarajući ili za zajedničkim obrocima, pokazalo se, dovodi do povećanog rizika od pretilosti u potomka.

Autori objašnjavaju kako roditelji koji su nesigurniji su ujedno podložniji stresu zbog čega se često ne mogu nositi s problemima djece, teže se organiziraju, a djeca provode više vremena gledajući televiziju. Ističu kako je ključno osvijestiti roditelje o važnosti suočavanja s problemima djeteta te pružiti im praktične savjete kako to činiti s lakoćom.

Izvor: http://www.skole.hr/veliki-odmor/sport?news_id=9426