Osnovna škola "Centar" Rijeka

Danas je i u našoj školi Sveti Nikola ostavio poklon baš za svako dijete - čarobnu olovčicu i malo bombona. Baš smo se obradovali. 

Doznajmo nešto više o Svetom Nikoli!

Budući da je živio u 4. stoljeću, malo toga znamo, osim da ga je krasilo čovjekoljublje i da se uvijek borio protiv nepravde. Do kraja života bio je biskup u gradu Myra, današnjem Demreu u Turskoj. Njegovi roditelji umrli su dok je još bio mlad pa je rano ostao sam, ali već od rane mladosti se odlikovao velikim čovjekoljubljem i mnogim dobrim djelima. 

Kako je bio iz bogate obitelji, mogao je cijeli život uživati u svome nasljedstvu, no on je to bogatstvo dijelio ljudima kojima je trebala pomoć. 

Tako je, kaže legenda, jednom čuo priču o tri kćeri, čiji je otac bio presiromašan i nije im mogao osigurati miraz za udaju. Kad je Sveti Nikola to čuo, odlučio je pomoći obitelji. Pripremio je vreću sa zlatnicima i jednu ju je večer bacio kroz prozor sobe u kojoj su spavale djevojke. Ujutro nije bilo kraja sreći. Otac je odmah odlučio udati jednu kćer i te je zlatnike dao u miraz. Ubrzo je netko kroz prozor ubacio i drugu vreću sa zlatnicima, pa je odmah udao i drugu kćer. Nadajući se i trećoj sreći, sakrio se ispod prozora i čekao, s ciljem da upozna dobročinitelja. No, Sveti Nikola nije htio da ga otkriju, pa je zlatnike iz treće vreće ubacio kroz dimnjak i oni su pali u čarape i čizme treće djevojke, koje su se sušile uz ognjište. Tako je nastao običaj ostavljanja darova u čarape ili čizme.

Druga legenda je o tome kako je spasio troje djece i tako postao zaštitnik djece. No, posebno je lijepa legenda o tome kako je krenuo s darivanjem djece. Sveti Nikola je jedno vrijeme, navodno, živio na rubu šume, blizu sela u kojem su živjela djeca koja  nisu imala ni obuće, ni igračaka. Svako je dijete imalo po jedan par čizmica, koje su posebno pazili, pa bi ih svaku večer ulaštili i stavili u prozor. Da ih nagradi, Nikola bi na večer u svaki prozor stavio po jednu drvenu igračku koju bi sam napravio. 

Zanimljiva je i legenda o tome kako je postao zaštitnik pomoraca. Kad se biskup Nikola vraćao s prvog općeg crkvenog sabora u Niceji, u pristaništu je ugledao lađu koja se spremala isploviti za Svetu zemlju. Zaustavio je pratnju, pristupio mornarima i počeo ih nagovarati da odustanu od plovidbe, tvrdeći da im na otvorenom moru prijeti velika pogibelj. Mornari su mu se smijali, tvrdeći da su to bapske priče i nisu poslušali, no već prve noći uhvatilo ih je olujno nevrijeme. Valovi su bacali lađu i iscrpljeni mornari bili su uvjereni da će potonuti, no onda su začuli glas. Pored broda pojavio se poznati lik u skrušenoj molitvi. Smirio se vjetar i ljuljanje mora, a u čovjeku koji se udaljavao prepoznali su biskupa Nikolu. Tako su o povratku u luku svima ispričali da ih je on spasio, pa je tako Nikola postao zaštitnik ljudi koji putuju morem.